Škorpion (sazviježđe)

Škorpion (lat.: Scorpius)
Škorpion (lat.: Scorpius)
	klikni za veću sliku
Skraćenica	Sco
Genitiv	Scorpii
Simbolizira	Škorpiona
Rektascenzija	17 h
Deklinacija	-40°
Površina	497 kv. stepen. (rang: 33.)
Broj zvijezda ; sjajnijih od m = 3	11
Najsjajnija zvijezda	αŠkorpiona ; (Priv. mag. 0.96)
Meteorski pljuskovi	Hi Skorpidi, Omega Skorpidi
Susjedna sazviježđa	Južna kruna Oltar Strijelac Uglomjer Vaga Vuk Zmijonosac
	Vidljivo u rasponu geografskih širina: +40° i −90°; U najboljem položaju za posmatranje u 21h u mjesecu julu.

Škorpion (lat.Scorpius, ♏) je sazviježđe zodijaka, smješteno na južnoj nebeskoj hemisferi. Ovo sazviježđe nalazi se blizu centra Mliječnog puta, između Vage na zapadu i Strijelca na istoku. Jedno je od 48 sazvježđa koje je identifikovao grčki astronom Ptolomej u 2. vijeku . Najsjajnija zvijezda Alfa Škorpiona udaljena je od Sunca 550 sg i ima prividnu magnitudu od 0.96.^[1]^[2]

Važniji objekti ^[1]^[2]

Sazviježđe Škorpion kakvo se može vidjeti golim okom (sa ucrtanim linijama sazviježđa).

Zvijezde

Škorpion sadrži mnogo sjajnih zvijezda, uključujući Antares (α Sco), "suparnika Marsa", nazvanog tako zbog svoje izrazite crvenkaste nijanse; trostruke zvijezde Beta Škorpiona (β1 Sco; Graffias ili Acrab), Zeta Škorpiona, Mu Škorpiona, Nu Škorpiona (Jabbah), Omega Škorpiona, Delta Škorpiona (δ Sco; Dschubba ili "čelo"); Teta Škorpiona (θ Sco; Sargas, sumerskog porijekla ^[3]); Pi Škorpiona (π Sco; Očnjak); Sigma Škorpiona (σ Sco; Alniyat); i Tau Škorpiona (τ Sco; Paikauhale).

Sjajne zvijezde sazviježđa formiraju uzorak poput udice broda. Većina njih su članovi najbliže zvjezdane asocijacije: Škorpion–Kentaur^[4].

Zvijezda Delta Škorpiona, nakon što je bila stabilna zvijezda magnitude 2,3 bljesnula je u julu 2000. na magnitudu 1,9 za svega nekoliko sedmica. Od tada je postala promjenljiva zvijezda koja fluktuira između 2,0 i 1,6 ^[5]. To znači da je u svom najsjajnijem obliku druga najsjajnija zvijezda u Škorpionu.

U Škorpiona je najbrža poznata nova, sa periodom od oko 10 godina.

AH Škorpiona je crvena supergigantska zvijezda i jedna od najvećih poznatih zvijezda, 1400 puta veća od Sunca. To je također sjajna zvijezda, 340.000 puta svjetlija od Sunca ^[6], iako je preslaba da bi se mogla vidjeti golim okom, a sjaj joj varira od 6,5 do 9,6 ^[7].

Bliski par zvijezda ω1 Škorpiona i ω² Škorpiona je optički dvojnik, koji se može razlučiti golim okom. Jedna je žuti div ^[8], dok je druga plava zvijezda B-tipa u asocijaciji Škorpion-Kentaur ^[9].

Zvijezda koja je nekada bila označena kao γ Sco (iako je bila u granicama Vage) danas je poznata kao σ Lib. Štaviše, čitavo sazviježđe Vage se smatralo kandžama Škorpije (Chelae Scorpionis) u doba Stare Grčke, sa skupom vage koje je božica Astraea (koju predstavlja susjedna Djevica) formirala od ovih najzapadnijih zvijezda tokom kasnijih grčkih vremena. Podjela na vagu je formalizirana u rimsko doba.

Objekti dubokog neba

Zbog svoje lokacije koja se prostire na Mliječnom putu, ovo sazviježđe sadrži mnogo objekata dubokog neba kao što su otvorena zvjezdana jata Messier 6 (jato leptira) i Messier 7 (Leptirovo jato), NGC 6231 (od ζ² Sco odnosno Zeta² Škorpije) i kuglasta zvjezdana jata Messier 4 i Messier 80.

Messier 80 (NGC 6093) je globularno jato magnitude 7,3, udaljeno 33.000 svjetlosnih godina od Zemlje. To je kompaktni klaster Shapley klase II; klasifikacija pokazuje da je visoko koncentrisan i gust u svom jezgru. M80 je 1781. otkrio Charles Messier. Bilo je to mjesto rijetkih otkrića, kada je 1860. godine Arthur von Auwers otkrio novu T Scorpii ^[10].

NGC 6302, također nazvana Bug maglina, je bipolarna planetarna maglina. NGC 6334, također poznata kao maglina Mačja šapa, je emisiona maglina i oblast formiranja zvijezda.

Mitologija

U grčkoj mitologiji, nekoliko mitova povezanih sa Škorpijom ga pripisuje Orionu. Prema jednoj verziji, Orion se hvalio boginji Artemidi i njenoj majci Leti da će ubiti sve životinje na Zemlji. Artemida i Leta su poslale škorpiona da ubije Oriona ^[11]. Njihova bitka je privukla pažnju Zeusa, koji je oba borca podigao na nebo kako bi služili kao podsjetnik smrtnicima da obuzdaju svoj pretjerani ponos. U drugoj verziji mita, Artemidin brat blizanac, Apolon, je bio taj koji je poslao škorpiona da ubije Oriona nakon što je lovac zaradio naklonost boginje priznajući da je bolja od njega. Nakon što je Zeus podigao Oriona i škorpiona na nebo, Orion lovi svake zime, ali zato bježi svakog ljeta kada se pojavi škorpion. U obje verzije, Artemida je tražila od Zeusa da uzdigne Oriona.

U grčkom mitu bez Oriona, nebeski škorpion je naišao na Faetona dok je vozio Sunčevu kočiju svog oca Heliosa.

Porijeklo

Babilonci su ovo sazviježđe zvali MUL.GIR.TAB - 'Škorpion'; znakovi se doslovno mogu čitati kao '(stvorenje sa) gorućim ubodom' ^[12].

U nekim starim opisima sazviježđe Vage se tretira kao Škorpionova kandža. Vaga je bila poznata kao Kandže Škorpiona na babilonskom (zibānītu (uporedi arapski zubānā)) i na grčkom (χηλαι) ^[13].

Astrologija

Zapadni astrološki znak Škorpion razlikuje se od astronomskog sazviježđa. Astronomski gledano, Sunce je u Škorpionu samo šest dana, od 23. novembra do 28. novembra. Najveći dio razlike je zbog sazviježđa Zmije, koje koristi malo astrologa. Škorpion odgovara hinduističkim nakšatrama Anuradha, Jyeshtha i Mula.

Kultura

Javanski narod u Indoneziji naziva ovo sazviježđe Banyakangrem ("zamišljeni labud")^[14] ili Kalapa Doyong ("naslonjeno kokosovo drvo") zbog sličnosti oblika.
Na Havajima, Škorpion je poznat kao polubog Mauijeva udica ili Ka Makau Nui o Māui (što znači Velika udica Māuija), a naziv udice je bio Manaiakalani.
Škorpion je bio podijeljen na dva asterizma koje su mornari Bugisa (dio moderne Indonezije) koristili za navigaciju. Sjeverni dio Škorpiona (α, β, γ ili σ Lib, δ, ε, ζ, μ, σ i τ Scorpii) zvao se bintoéng lambarué, što znači "zvijezde klizaljke". Južni dio Škorpiona(η, θ, ι, κ, λ i ν Škorpiona) zvao se bintoéng balé mangngiwéng, što znači "zvijezde ajkule" ^[15].

Također pogledajte

Perzej

Reference

^ ^a ^b Sazviježđe Škorpion iz Constellation Guide učitano 11.03.2014 (en)
^ ^a ^b Sazviježđe Škorpion iz arhiva astronomije u Arhivirano 4. 2. 2014. na Wayback Machine Minhenu Njemačka učitano 11.03.2014 (de)
^ Burnham, Robert (1978-01-01). Burnham's Celestial Handbook: An Observer's Guide to the Universe Beyond the Solar System. Courier Corporation. ISBN 978-0-486-23673-5.
^ Preibisch, T.; Mamajek, E. (2009). "The Nearest OB Association: Scorpius–Centaurus (Sco OB2)". Handbook of Star-Forming Regions. 2: 0. arXiv:0809.0407. Bibcode:2008hsf2.book..235P.
^ "Delta Scorpii Still Showing Off"
^ Arroyo-Torres, B.; Wittkowski, M.; Marcaide, J. M.; Hauschildt, P. H. (2013-06-01). "The atmospheric structure and fundamental parameters of the red supergiants AH Scorpii, UY Scuti, and KW Sagittarii". Astronomy and Astrophysics. 554: A76. arXiv:1305.6179. Bibcode:2013A&A...554A..76A. doi:10.1051/0004-6361/201220920. ISSN 0004-6361.
^ Kiss, L. L.; Szabó, Gy. M.; Bedding, T. R. (2006-11-01). "Variability in red supergiant stars: pulsations, long secondary periods and convection noise". Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. 372 (4): 1721–1734. arXiv:astro-ph/0608438. Bibcode:2006MNRAS.372.1721K. doi:10.1111/j.1365-2966.2006.10973.x. ISSN 0035-8711.
^ Houk, N.; Smith-Moore, M. (1988), Michigan Catalogue of Two-dimensional Spectral Types for the HD Stars. Declinations -26°.0 to -12°.0, vol. 4, Bibcode:1988mcts.book.....H.
^ Jilinski, E.; et al. (March 2006), "Radial velocity measurements of B stars in the Scorpius-Centaurus association", Astronomy and Astrophysics, 448 (3): 1001–1006, arXiv:astro-ph/0601643, Bibcode:2006A&A...448.1001J, doi:10.1051/0004-6361:20041614, S2CID 17818058.
^ Levy, David H. (2005). Deep Sky Objects. Prometheus Books. pp. 166–167. ISBN 1-59102-361-0.
^ Scholia on Homer, Iliad 18.486 citing Pherecydes
^ Woolfolk, Joanna (2011). Scorpio. Lanham: Taylor Trade Publishing. p. 81. ISBN 978-1589795600.
^ Babylonian Star-lore by Gavin White, Solaria Pubs, 2008 page 175
^ Daldjoeni, N (1984). "Pranatamangsa, the javanese agricultural calendar – Its bioclimatological and sociocultural function in developing rural life". The Environmentalist. 4 (S7): 15–18. Bibcode:1984ThEnv...4S..15D. doi:10.1007/BF01907286. S2CID 189914684.
^ Kelley, David H.; Milone, Eugene F.; Aveni, A.F. (2011). Exploring Ancient Skies: A Survey of Ancient and Cultural Astronomy. New York, New York: Springer. p. 344. ISBN 978-1-4419-7623-9.

Vanjski linkovi

Sazviježđe Škorpion na stranici univerziteta Madison iz Arhivirano 16. 4. 2016. na Wayback Machine Viskonsina,SAD učitano 11.03.2014 (en)
Amateur-Foto: [1]

[Constellation_Guide-1] Sazviježđe Škorpion iz Constellation Guide učitano 11.03.2014 (en)

[Sternbilder-2] Sazviježđe Škorpion iz arhiva astronomije u Arhivirano 4. 2. 2014. na Wayback Machine Minhenu Njemačka učitano 11.03.2014 (de)

[3] Burnham, Robert (1978-01-01). Burnham's Celestial Handbook: An Observer's Guide to the Universe Beyond the Solar System. Courier Corporation. ISBN 978-0-486-23673-5.

[4] Preibisch, T.; Mamajek, E. (2009). "The Nearest OB Association: Scorpius–Centaurus (Sco OB2)". Handbook of Star-Forming Regions. 2: 0. arXiv:0809.0407. Bibcode:2008hsf2.book..235P.

[5] "Delta Scorpii Still Showing Off"

[6] Arroyo-Torres, B.; Wittkowski, M.; Marcaide, J. M.; Hauschildt, P. H. (2013-06-01). "The atmospheric structure and fundamental parameters of the red supergiants AH Scorpii, UY Scuti, and KW Sagittarii". Astronomy and Astrophysics. 554: A76. arXiv:1305.6179. Bibcode:2013A&A...554A..76A. doi:10.1051/0004-6361/201220920. ISSN 0004-6361.

[7] Kiss, L. L.; Szabó, Gy. M.; Bedding, T. R. (2006-11-01). "Variability in red supergiant stars: pulsations, long secondary periods and convection noise". Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. 372 (4): 1721–1734. arXiv:astro-ph/0608438. Bibcode:2006MNRAS.372.1721K. doi:10.1111/j.1365-2966.2006.10973.x. ISSN 0035-8711.

[8] Houk, N.; Smith-Moore, M. (1988), Michigan Catalogue of Two-dimensional Spectral Types for the HD Stars. Declinations -26°.0 to -12°.0, vol. 4, Bibcode:1988mcts.book.....H.

[9] Jilinski, E.; et al. (March 2006), "Radial velocity measurements of B stars in the Scorpius-Centaurus association", Astronomy and Astrophysics, 448 (3): 1001–1006, arXiv:astro-ph/0601643, Bibcode:2006A&A...448.1001J, doi:10.1051/0004-6361:20041614, S2CID 17818058.

[10] Levy, David H. (2005). Deep Sky Objects. Prometheus Books. pp. 166–167. ISBN 1-59102-361-0.

[11] Scholia on Homer, Iliad 18.486 citing Pherecydes

[12] Woolfolk, Joanna (2011). Scorpio. Lanham: Taylor Trade Publishing. p. 81. ISBN 978-1589795600.

[13] Babylonian Star-lore by Gavin White, Solaria Pubs, 2008 page 175

[14] Daldjoeni, N (1984). "Pranatamangsa, the javanese agricultural calendar – Its bioclimatological and sociocultural function in developing rural life". The Environmentalist. 4 (S7): 15–18. Bibcode:1984ThEnv...4S..15D. doi:10.1007/BF01907286. S2CID 189914684.

[15] Kelley, David H.; Milone, Eugene F.; Aveni, A.F. (2011). Exploring Ancient Skies: A Survey of Ancient and Cultural Astronomy. New York, New York: Springer. p. 344. ISBN 978-1-4419-7623-9.

[1]

Važniji objekti [1][2]