Kaljmijus
Kaljmijus | |
---|---|
Lokacija | |
Države | Ukrajina |
Gradovi | Donjeck |
Hidrografija | |
Izvor – aps. visina | Jasinuvata 222 m |
Ušće – aps. visina | Marijupolj 0 m |
Dužina | 209 km |
Hidrologija | |
Protok – srednji | 6,23 m³/s |
Sliv – površina | 5070 km² |
Ulijeva se u | Azovsko more |
Kaljmijus (ukrajinski: Кальміус, ruski: Кальмиус) je rijeka na jugoistoku Ukrajine duga 209 km.[1]
Kaljmijus izvire kod grada Jasinuvata u Donečkoj oblasti, a uvire u Azovsko more. Sliv rijeke velik je oko 5070 km² i prostire se južnim dijelom Donječke visoravni.[1] Prosječni istjek kod ušća iznosi oko 6,23 m3/s.[1]
Vode rijeke intenzivno se koriste za navodnjavanje i za potrebe industrije. Zbog tog je u gornjem toku rijeke izgrađeno veliko akumulaciono jezero - Verhnekaljmiujskoe (Верхнекальмиусское водохранилищe)[1], a nakon tog još tri. Rijeka je danas dio hidrološkog kompleksa - Severski Donjec - Donbas, jer je riječnim kanalima povezana sa Severskim Donjecom, i sa gradom Donjeckom.[1]
Sam Kaljmijus nije plovan, ali na svom ušću u Azovsko more formira zgodan zaljev u kom leži luka Mariupolj.[1]
Prema jednoj od pretpostavki, Kaljmijus je mitska rijeka Kalka na čijim se obalama 1223. odigrala bitka između rusko - polovskih sa mongolsko - tatarskim snagama.[1]
U brojnim dokumentima iz 16. do 17. vijeka rijeka se naziva Mijus, što je očito riječ turkijskog porijekla. No rijeka je imala (i to od 13. vijeka) i drugi naziv - Kala ili Kalka (to je riječ iranskog porijekla a znači; crno, prljavština, grijeh, blato) ona je kasnije ušla i u slavenske jezike kao riječ za blato.[1]
Da bi je razlikovali od prave rijeke Mijus i Slaveni i Turci negdje od 1571. počeli su koristiti današnje ime rijeke Kaljmijus, a to je sintagma koja je značila Blatni Mijus.[1]