Amilaza

Amilaza je enzim koji katalizira razlaganje skroba u prostije šećere. Prisutna u ljudskoj pljuvački, gdje otpočinje hemijski proces varenja. Hrana koja sadrži znatnan udio skroba i malo šećera, kao što su riža i krompir, pri žvakanju, ima blago sladak okus jer amilaza pretvara dio skroba u šećer.

Amilazu također luči i pankreas u vidu α-amilaze, koja hidrolizira skrob u disaharide i trisaharide. Njih dalje konvertiraju drugi enzimi do glukoze u procesu stvaranja energije za metabolizam ostalih supstanci. Također je proizvode i biljke i neke bakterije. Pod nazivom diastaza, bila prvi enzim koga je otkrio i izolirao Anselm Pajien 1833.

Specifičnni amilazni proteini se označavaju grčkim slovima α, β, γ. Sve amilaze su glikozidne hidrolaze i djeluju na α-1,4-glikozidne veze.^[1]^[2]^[3]

Reference

^ Kornberg A. (1989): For the love of enzymes – The Odyssay of a biochemist. Harvard University Press, Cambridge (Mass.), London,ISBN 0-674-30775-5, ISBN 0-674-30776-3.
^ Graeme K. Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London, ISBN 0-12-361811-8.
^ Nelson D. L., Michael M. Cox M. M. (2013): Lehninger Principles of Biochemistry. W. H. Freeman, 2013.ISBN 978-1-4641-0962-1.

Vanjski linkovi

[1] Kornberg A. (1989): For the love of enzymes – The Odyssay of a biochemist. Harvard University Press, Cambridge (Mass.), London,ISBN 0-674-30775-5, ISBN 0-674-30776-3.

[2] Graeme K. Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London, ISBN 0-12-361811-8.

[3] Nelson D. L., Michael M. Cox M. M. (2013): Lehninger Principles of Biochemistry. W. H. Freeman, 2013.ISBN 978-1-4641-0962-1.

[1]