Idi na sadržaj

Ind

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ind
Klisura Inda nastaje kada se rijeka Ind savija oko masiva Nanga Parbat, prikazanog kako se izdiže iza, definirajući zapadno sidro planinskog lanca Himalaja.
Karta toka i glavnih pritoma rijeke Ind
DržaveKina, Indija, Pakistan
Dužina3120 km
UšćeArapsko more
Lijeve pritokeZanskar, Suru, Soan, Panjnad, Ghaggar-Hakra rijeka,
Desne pritokeShyok, Hunza, Gilgit, Swat, Kunar, Kabul, Kurram, Gomal, Zhob

Ind (sanskrt: सिन्धु Sindhu) jest prekogranična rijeka Azije i transhimalajska rijeka Južne i Centralne Azije.[1] najvažnija, a i najduža rijeka u Pakistanu. Ukupna dužina rijeke je 3120 km.[2]

Ind izvire u blizini jezera Mansarovar na tibetanskoj visoravni, sjeveroistočno od planine Kailashi, teče kroz Džamu i Kašmir[3] u Indiji i kroz sjeverna područja Pakistana, pa prema jugu kroz Pakistan gdje se, u blizini grada Karačija, ulijeva u Arapsko more.[4][5]

Rijeka ima ukupnu drenažnu površinu od oko 1.120.000 km2.[2] Njen procijenjeni godišnji protok iznosi oko 243 km3, što je čini jednom od 50 najvećih rijeka na svijetu u smislu prosječnog godišnjeg protoka.[6] Njena pritoka na levoj obali u Ladaku je rijeka Zanskar, a njena lijeva pritoka u ravnicama je reka Panjnad koja se formira uzastopnim ušćem pet rijeka Pandžaba, odnosno rijeke Chenab, Jhelum, Ravi, Beas i Sutlej. Njegove glavne pritoke na desnoj obali su rijeke Shyok, Gilgit, Kabul, Kurram i Gomal. Počinje u planinskom izvoru i napaja se glečerima i rijekama u lancu Himalaja, Karakoruma i Hindu Kusha, rijeka podržava ekosisteme šuma umjerenog pojasa, ravnica i sušnih predjela.

Sjeverni dio doline Inda, sa svojim pritokama, čini regiju Pandžab u južnoj Aziji, dok donji tok rijeke završava velikom deltom u južnoj provinciji Sindh u Pakistanu. Rijeka je historijski bila važna za mnoge kulture u regionu. Treći milenijum p. n. e. doživio je uspon civilizacije doline Inda, glavne urbane civilizacije bronzanog doba. Tokom 2. milenijuma p. n. e, region Pandžaba se pominje u himnama Rigveda kao Sapta Sindhu i u religioznim tekstovima Aveste kao Sapta Hindu (oba termina znače "sedam rijeka"). Rana historijska kraljevstva koja su nastala u dolini Inda uključuju Gandharu i dinastiju Ror iz Sauvira. Rijeka Ind je došla u svijest zapadnog svijeta u klasičnom periodu, kada je kralj Darije od Perzije poslao svog grčkog podanika Scylaxa od Caryande da istraži rijeku, c. 515 p. n. e.

Ind prolazi kroz velike kanjone (5000 – 5100 m) između masiva "Nanga Parbat". Brzo teče kroz "Hazaru", a onda je prepriječen branom kod Rezervoara "Tarbela". Rijeka Kabul utiče u njega kod Attocka. Ostatak njegovog toka prema moru je u ravnicama Pandžab i Sindh, a onda rijeka dobija spori tok, meandrira i stvara mnoge rukavace. Rijeka Panjnad utiče u Ind kod Mithankota. Od Mithankota je rijeka nekada bila nazivana Satnad (Sat = sedam, Nadi = rijeka) zato što je nosila vodu rijeka Kabul, Ind i pet rijeka iz Punjaba. Ind, poslije prolaska kroz "Hiderbad", završava u velikoj delti istočno od Karačija.

Ind je jedna od nekoliko rijeka u svijetu koje imaju riječne plimne valove. Sistem Inda uglavnom vodom napune snijeg i ledenjaci Karakoram i Hindu Kush i sa himalajskih brda Tibeta, Kašmira i sjevernih područja Pakistana. Na tok Inda znatno utiču i godišnja doba - mnogo je manje vode u zimskom periodu, dok u ljetnim mjesecima, u vrijeme monsuna Ind poplavljuje svoje obale.

Ind, sa svojim vodenim resursima, podržava rad mnogih fabrika teške industije i predstavlja glavni izvor pitke vode u Pakistanu, pa je tako žila kucavica - ključna rijeka za ekonomiju Pakistana - posebno za žitnicu provincije Pendžab i Sinda, u kojima se proizvodi i najveći dio poljoprivrednih proizvoda Pakistana.

Ind se službeno naziva Nacionalnom rijekom Pakistana.

Etimologija

[uredi | uredi izvor]

Ova rijeka je bila poznata starim Indijcima na sanskrtu kao Sindhu, a Perzijancima kao Hindu, koju su jedni i drugi smatrali "graničnom rijekom".[7][8][9][10][11] Varijacije između ova dva imena objašnjavaju se staroiranskom promjenom zvuka *s > h, koja se dogodila između 850. i 600. p. n. e. prema Asku Parpoli.[12][13] Iz perzijskog Ahemenidskog carstva, ime je prešlo na Grke kao Indós (Ἰνδός).[14] Rimljani su ga usvojili kao Ind.[15] Ime Indija je izvedeno od imena Inda.[16][17]

Ladaki i Tibetanci rijeku zovu Senge Tsangpo (སེང་གེ་གཙང་པོ།), Balti je zovu Gemtsuh i Tsuh-Fo, Paštuni je zovu Nilab, Šer Me Darja i Amun Samun, a Sin Sahran i Amun Purasin.[4][18]

Savremeni naziv na urdu i hindu jeziku je Sindh (urdu: سِنْدھ, hindi: सिंध), polunaučena posuđenica iz sanskrita.[19]

Hidrologija

[uredi | uredi izvor]

Mjesečni protok u Sukuru

[uredi | uredi izvor]

Tok Inda promatran je 34 godine (od 1937. do 1970.) u Sukuru, pakistanskoj riječnoj luci koja se nalazi nekih 200 kilometara jugozapadno (nizvodno) od ušća u Sutlej, njegove posljednje velike pritoke.[20] U regiji Sukkur je tok rijeke maksimalan; zapravo, dalje nizvodno, brojni radovi na navodnjavanju uzimaju značajne količine vode iz rijeke, čime se postepeno smanjuje njen protok. Osim toga, nijedna pritoka ne doprinosi povećanju količine protoka vode.

U Sukuru, prosječni godišnji protok ili modul rijeke, posmatran u ovom periodu, iznosio je 4.072 m3/s za površinu uzetu u obzir od manje-više 900.000 km2.

Količina vode koja se ulijeva u ovaj dijelu sliva, daleko najvažnijeg po protoku (skoro 100% ukupnog toka rijeke), iznosi 143 milimetra godišnje.

Prosječni mjesečni protok (u m3/s)
Hidrološka stanica: Sukkur (podaci izračunati kroz 34 godine)

Geografija

[uredi | uredi izvor]

Pritoke

[uredi | uredi izvor]

Opis

[uredi | uredi izvor]
Tok rijeke Ind kroz spornubteritoriju Kašmira, rijeka protiče kroz Ladakh i Gilgit-Baltistan, pod upravom Indije i Pakistana

Rijeka Ind pruža ključne vodne resurse za pakistansku privredu – posebno žitnicu provincije Pandžab, koja čini većinu poljoprivredne proizvodnje u zemlji, i Sinda. Riječ Pandžab znači "zemlja pet rijeka", a pet rijeka su Jhelum, Chenab, Ravi, Beas i Sutlej koje se konačno ulivaju u Ind. Ind također podržava mnoge teške industrije i osigurava glavnu opskrbu pitkom vodom u Pakistanu.

Ukupna dužina rijeke varira u različitim izvorima. Dužina koja se koristi u ovom članku je 3.180 km, preuzeta iz Himalajskog atlasa klime i vode (2015).[2] Historijski gledano, indijski Imperial Gazetteer iz 1909. dao je to kao "nešto više od 1800 milja".[21] Kraća cifra od 2.880 km se široko koristi u modernim izvorima, kao i ona od 3.180 km. Moderna Encyclopedia Britannica je prvobitno objavljena 1999. sa kraćim mjerenjem, ali je ažurirana 2015. kako bi se koristila duža mjerenja.[[4] Obje dužine se obično nalaze u modernim publikacijama; u nekim slučajevima, oba mjerenja se mogu naći u okviru istog rada.[22] Kineska istraživačka grupa objavila je proširenu cifru od oko 3.600 km 2011, na osnovu sveobuhvatnog ponovnog mjerenja sa satelitskih snimaka i zemaljske ekspedicije za identifikaciju alternativne izvorne tačke, ali detaljna analiza još nije objavljena.[23]

Krajnji izvor Inda nalazi se na Tibetu, ali postoji određena rasprava o tačnom izvoru. Tradicionalni izvor rijeke je Sênggê Kanbab (Sênggê Zangbo) ili "Lavlja usta", višegodišnji izvor nedaleko od svete planine Kailash, obilježen dugom niskom linijom tibetanskih hortena. U blizini postoji nekoliko drugih pritoka, koje mogu formirati duži tok od Sênggê Kanbaba, ali za razliku od Sênggê Kanbaba, sve zavise od topljenja snijega. Rijeka Zanskar, koja se ulijeva u Ind u Ladakhu, ima veću količinu vode od samog Inda prije te tačke.[24] Alternativno računanje započinje rijeku oko 300 km dalje uzvodno, na ušću rijeka Sengge Zangbo i Gar Tsangpo, koje odvode planinske lance Nganglong Kangri i Gangdise Shan (Gang Rinpoche, Mt. Kailash). Ponovno mjerenje iz 2011. sugeriše da je izvor bilo malo jezero sjeveroistočno od planine Kailash, a ne bilo koja od dvije ranije korištene tačke.[23]

Ind zatim teče na sjeverozapad kroz Ladakh (Kašmir pod upravom Indije) i Baltistan i Gilgit (Kašmir pod upravom Pakistana), južno od lanca Karakoram. Rijeke Shyok, Shigar i Gilgit nose glečerske vode u glavnu rijeku. Postepeno se savija na jug i spušta se u ravnice Pandžaba u Kalabaghu, Pakistan. Ind prolazi gigantske klisure duboke 4.500–5.200 metara u blizini masiva Nanga Parbat. Brzo teče preko Hazare i pregrađena je branom na rezervoaru Tarbela. Rijeka Kabul joj se pridružuje u blizini Attocka. Ostatak njene rute do mora je u ravnicama Pandžaba[25] i Sinda, gdje tok rijeke postaje spor i jako upleten. Njoj se pridružuje Panjnad u Mithankotu. Iza ovog ušća, rijeka se nekada zvala rijeka Satnad (sat = "sedam", nadī = "rijeka"), jer je rijeka sada nosila vode rijeke Kabul, rijeke Ind i pet rijeka Pandžab . Prolazeći pored Jamshora, završava u velikoj delti južno od Thatte u provinciji Sindh u Pakistanu.

Ind je jedna od rijetkih rijeka na svijetu koja pokazuje plimnu bušotinu. Sistem Inda uglavnom se napaja snijegom i glečerima Himalaja, Karakoruma i Hindukuša. Tok rijeke je također određen godišnjim dobima – on se uveliko smanjuje zimi, dok plavi svoje obale u monsunskim mjesecima od jula do septembra. Postoje i dokazi o postojanom pomjeranju toka rijeke od prahistorije – skrenula je na zapad od ulijevanja u Rann of Kutch i susjednih Banni travnjaka nakon zemljotresa 1816.[26][27] Od 2011, voda Inda teče u Rann of Kutch za vrijeme poplava probijajući obale.[28]

Geologija

[uredi | uredi izvor]
Rijeka Ind u blizini Leh, Ladakh, India
Ušće reka Ind i Zanskar. Ind je na lijevoj strani slike, teče slijeva nadesno; Zanskar, noseći još vode, dolazi sa vrha slike

Ind je postojao prije Himalaja i svoje postojanje je učvrstilo dok su se Himalaji podizali.

Rijeka Ind hrani podmorske sendimetne naslage Inda, koji su drugo najveće sedimentno tijelo na Zemlji.[29] Sastoji se od oko 5 miliona km3 materijala koji je erodiran sa planina. Studije sedimenta u modernoj rijeci pokazuju da su planine Karakoram u sjevernom Pakistanu i Indiji najvažniji izvor materijala, a Himalaji daju sljedeći najveći doprinos, uglavnom preko velikih rijeka Pandžaba (Jhelum, Ravi, Chenab , Beas i Sutlej). Analiza sedimenata iz Arapskog mora pokazala je da prije pet miliona godina Ind nije bio povezan s ovim pandžabskim rijekama koje su tekle na istok u Gang i nakon toga bile zarobljene.[30] Raniji radovi su pokazali da su pijesak i mulj iz zapadnog Tibeta dopirali do Arapskog mora prije 45 miliona godina, što implicira postojanje drevne rijeke Ind u to vrijeme.[31] Delta ove proto-Ind rijeke kasnije je pronađena u bazenu Katawaz, na afganistansko-pakistanskoj granici.

U regiji Nanga Parbat, smatra se da ogromne količine erozije uzrokovane rijekom Ind nakon hvatanja i preusmjeravanja kroz to područje izvlače stijene srednje i donje kore na površinu.[32]

U novembru 2011. satelitski snimci su pokazali da je rijeka Ind ponovo ušla u Indiju i hranila Veliki Rann od Kutcha, Mali Rann od Kutcha]] i jezero u blizini Ahmedabada poznato kao Nal Sarovar.[28] Obilne kiše poplavile su sliv rijeke zajedno sa jezerom Manchar, jezerom Hemal i jezerom Kalri (sve u današnjem Pakistanu). To se dogodilo dva stoljeća nakon što je rijeka Ind pomjerila svoj tok na zapad nakon zemljotresa u Rann od Kutcha 1819.

Induansko doba na početku trijaskog perioda geološkog vremena je nazvano po regionu Inda.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Richardson, Hugh E.; Wylie, Turrell V.; Falkenheim, Victor C.; Shakabpa, Tsepon W. D. (3. 3. 2020). "Tibet". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 9. 8. 2021. historic region and autonomous region of China that is often called "the roof of the world." It occupies a vast area of plateaus and mountains in Central Asia
  2. ^ a b c Shrestha AB, Agrawal NK, Alfthan B, Bajracharya SR, Maréchal J, van Oort B (ured.). The Himalayan Climate and Water Atlas: Impact of Climate Change on Water Resources in Five of Asia's Major River Basins (jezik: engleski). International Centre for Integrated Mountain Development. str. 58. ISBN 978-92-9115-357-2.
  3. ^ "Kashmir: region, Indian subcontinent". Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 16. 7. 2016. Quote: "Kashmir, region of the northwestern Indian subcontinent. It is bounded by the Uygur Autonomous Region of Xinjiang to the northeast and the Tibet Autonomous Region to the east (both parts of China), by the Indian states of Himachal Pradesh and Punjab to the south, by Pakistan to the west, and by Afghanistan to the northwest. The northern and western portions are administered by Pakistan and comprise three areas: Azad Kashmir, Gilgit, and Baltistan, ... The southern and southeastern portions constitute the Indian state of Jammu and Kashmir. The Indian- and Pakistani-administered portions are divided by a "line of control" agreed to in 1972, although neither country recognizes it as an international boundary. In addition, China became active in the eastern area of Kashmir in the 1950s and since 1962 has controlled the northeastern part of Ladakh (the easternmost portion of the region)."
  4. ^ a b c Ahmad, Nafis; Lodrick, Deryck (6. 2. 2019). "Indus River". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 5. 2. 2021.
  5. ^ Natural Wonders of the World. Penguin Random House/DK & Smithsonian. 2017. str. 240. ISBN 978-1-4654-9492-4.
  6. ^ "Indus water flow data in to reservoirs of Pakistan". Arhivirano s originala, 6. 8. 2017. Pristupljeno 15. 8. 2017.
  7. ^ Witzel, Michael (1995). "Early Indian history: Linguistic and textual parameters". u Erdosy, George (ured.). The Indo-Aryans of Ancient South Asia: Language, Material Culture and Ethnicity. Walter de Gruyter. str. 85–125. ISBN 978-3-11-014447-5.
  8. ^ Thieme, P. (1970). "Sanskrit sindu-/Sindhu- and Old Iranian hindu-/Hindu-". u Mary Boyce; Ilya Gershevitch (ured.). W. B. Henning memorial volume. Lund Humphries. str. 450. ISBN 9780853312550.: "As the great frontier river that represents the natural dividing line between India and Iran, the Indus could most easily and fittingly be called Sindhu- 'Frontier' by the Indians and Hindu- 'Frontier' by the Iranians."
  9. ^ Osada, Toshiki (2006). Indus Civilization: Text & Context. Manohar Publishers & Distributors. str. 100. ISBN 978-81-7304-682-7.: 'P. Theme (1991) understood the Indus as the "border river" dividing IA and Iran. tribes and has derived it from IE with an etymology from the root "si(n)dh" to divide."'
  10. ^ Boyce, Mary (1989). A History of Zoroastrianism: The Early Period. BRILL. str. 136–. ISBN 978-90-04-08847-4.: "The word hindu- (Skt. sindhu-), used thus to mean a river-frontier of the inhabited world, was also applied generally, it seems, to any big river which, like the Indus, formed a natural frontier between peoples or lands."
  11. ^ Bailey, H. W. (1975). "Indian Sindhu-, Iranian Hindu- (Notes and Communications)". Bulletin of the School of Oriental and African Studies. 38 (3): 610–611. doi:10.1017/S0041977X00048138. JSTOR 613711. S2CID 163083563.: "The word sindhu- is used of a 'mass of water' (samudra-), not therefore primarily 'flowing' water. Hence the second derivation of 'enclosed banks' is clearly preferable."
  12. ^ Parpola 2015, Chapter 9.
  13. ^ Prasad, R.U.S. (25. 5. 2017). River and Goddess Worship in India: Changing Perceptions and Manifestations of Sarasvati. Taylor & Francis. str. 23–. ISBN 978-1-351-80655-8.
  14. ^ Mukherjee, Bratindra Nath (2001). Nationhood and Statehood in India: A historical survey. Regency Publications. str. 3. ISBN 978-81-87498-26-1.: "Apparently the same territory was referred to as Hi(n)du(sh) in the Naqsh‐i‐Rustam inscription of Darius I as one of the countries in his empire. The terms Hindu and India ('Indoi) indicate an original indigenous expression like Sindhu. The name Sindhu could have been pronounced by the Persians as Hindu (replacing s by h and dh by d) and the Greeks would have transformed the latter as Indo‐ (Indoi, Latin Indica, India) with h dropped..."
  15. ^ Charlton T Lewis; Charles Short (1879). A Latin Dictionary. New York, N.Y.; Cincinnati, Ohio; Chicago, Ill.: American Book Company; Oxford: Clarendon Press. str. sv. Indus.
  16. ^ India (noun), Oxford English Dictionary, 3rd Edition, 2009 (subscription required)
  17. ^ Thieme, P. (1970), "Sanskrit sindu-/Sindhu- and Old Iranian hindu-/Hindu-", u Mary Boyce; Ilya Gershevitch (ured.), W. B. Henning memorial volume, Lund Humphries, str. 447–450, ISBN 978-0-85331-255-0
  18. ^ Albinia, Alice (28. 8. 2008). "The guardian first book award longlist: Empires of the Indus by Alice Albinia". the Guardian (jezik: engleski). Pristupljeno 19. 5. 2022.
  19. ^ McGregor, Ronald Stuart (1993). The Oxford Hindi-English Dictionary, London: Oxford University Press. str. 1012.
  20. ^ "Unesco - Le bassin de l'Indus - Station: Sukkur". Arhivirano s originala, 3. 3. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2023.
  21. ^ Imperial Gazetteer of India. 13. Oxford University Press. 1909. str. 357.
  22. ^ For example, The Indus River: biodiversity, resources, humankind. Karachi: Oxford University Press. 1999. ISBN 0195779053. Papers in this edited collection generally use the shorter measurement, but at least two use the longer one.
  23. ^ a b "Earthly matters: Origins of the Indus". Dawn (jezik: engleski). 4. 9. 2011.
  24. ^ Albinia (2008), p. 307.
  25. ^ Holdich, Thomas Hungerford (1911). "Indus" . u Chisholm, Hugh (ured.). Encyclopædia Britannica. 14 (11. izd.). Cambridge University Press. str. 507–508.
  26. ^ 70% of cattle-breeders desert Banni Arhivirano 3. 4. 2019. na Wayback Machine; by Narandas Thacker, TNN, 14 February 2002; The Times of India
  27. ^ "564 Charul Bharwada & Vinay Mahajan, Lost and forgotten: grasslands and pastoralists of Gujarat".
  28. ^ a b "Indus re-enters India after two centuries, feeds Little Rann, Nal Sarovar". Pristupljeno 22. 12. 2017.
  29. ^ Clift P, Gaedicke C, Edwards R, Lee JI, Hildebrand P, Amjad S, White RS, Schlüter HU (2002). "The stratigraphic evolution of the Indus Fan and the history of sedimentation in the Arabian Sea". Marine Geophysical Researches. 23 (3): 223–245. Bibcode:2002MarGR..23..223C. doi:10.1023/A:1023627123093. S2CID 129735252.
  30. ^ Clift, Peter D.; Blusztajn, Jerzy (15. 12. 2005). "Reorganization of the western Himalayan river system after five million years ago". Nature. 438 (7070): 1001–1003. Bibcode:2005Natur.438.1001C. doi:10.1038/nature04379. PMID 16355221. S2CID 4427250.
  31. ^ Clift, Peter D.; Shimizu, N.; Layne, G.D.; Blusztajn, J.S.; Gaedicke, C.; Schlüter, H.-U.; Clark, M.K.; Amjad, S. (august 2001). "Development of the Indus Fan and its significance for the erosional history of the Western Himalaya and Karakoram". GSA Bulletin. 113 (8): 1039–1051. Bibcode:2001GSAB..113.1039C. doi:10.1130/0016-7606(2001)113<1039:DOTIFA>2.0.CO;2.
  32. ^ Zeitler, Peter K.; Koons, Peter O.; Bishop, Michael P.; Chamberlain, C. Page; Craw, David; Edwards, Michael A.; Hamidullah, Syed; Jam, Qasim M.; Kahn, M. Asif; Khattak, M. Umar Khan; Kidd, William S. F.; Mackie, Randall L.; Meltzer, Anne S.; Park, Stephen K.; Pecher, Arnaud; Poage, Michael A.; Sarker, Golam; Schneider, David A.; Seeber, Leonardo; Shroder, John F. (oktobar 2001). "Crustal reworking at Nanga Parbat, Pakistan: Metamorphic consequences of thermal-mechanical coupling facilitated by erosion". Tectonics. 20 (5): 712–728. Bibcode:2001Tecto..20..712Z. doi:10.1029/2000TC001243.

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Albinia, Alice. (2008) Empires of the Indus: The Story of a River. First American Edition (20101) W. W. Norton & Company, New York. ISBN 978-0-393-33860-7.
  • Alexander Burnes, A voyage on the Indus, London, 1973
  • Philippe Fabry, Wandering with the Indus, with Yusuf Shahid (text) Lahore, 1995
  • Jean Fairley, The Lion River: The Indus, London, 1975
  • G.P. Malalasekera (1. 9. 2003). Dictionary of Pali Proper Names. 1. Asian Educational Services. ISBN 978-81-2061-823-7.
  • D. Murphy, Where the Indus is Young, London, 1977
  • Parpola, Asko (15. 7. 2015). The Roots of Hinduism: The Early Aryans and the Indus Civilization (jezik: engleski). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-022693-0.
  • Samina Quraeshi, Legacy of the Indus, New York, 1974
  • Schomberg, Between Oxus and Indus, London, 1935
  • Francine Tissot, Les Arts anciens du Pakistan et de l'Afghanistan, Paris, 1987
  • Sir M. Wheeler, Civilisations of the Indus Valley and Beyond, London, 1966
  • World Atlas, Millennium Edition, p. 265.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Ind
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Ind&oldid=3572395"