Hrvati na Novom Zelandu
Hrvati u Novom Zelandu (engl. Croatians in New Zealand, Croatian New Zelanders) su osobe u Novom Zelandu s punim, djelomičnim, ili većinskim hrvatskim podrijetlom, ili u Hrvatskoj rođene osobe s prebivalištem u Novom Zelandu.
Procjenjuje se kako oko 2700 Hrvata živi u Novom Zelandu i to poglavito u Aucklandu i u Northlandu. Broj ljudi koji su hrvatskoga podrijetla u Novome Zealandu procjenjuje se na 70 000 do 100 000.[1] Zbog brzoga govora Māori za Hrvate rabe ime Tarara.[2]
Godine 1858. počelo je, dolaskom Pavla Sebastijana Lupisa,[3] prvo doseljavanje hrvatskoga stanovništva u Novi Zeland.[4] Zabilježeni su veći dolasci od devedesetih god. XIX. st. do kraja Prvoga svjetskoga rata, dvadesetih, tridesetih, od kraja četrdesetih do sedamdesetih te devedesetih god. XX. st. Jedno vrijeme Hrvati su bili zapisivani kao „Austrijanci” dok je Hrvatska bila dio Habsburške Monarhije.
Većina ljudi koji su napustili svoje domove svojedobno, učinili su to zbog lošega gospodarskoga stanja. Najupečatljiviji primjer bila je takozvana „Vinska klauzula” trgovinskoga sporazuma iz 1891. godine između Austo-Ugarske i Italije, koji je bio posebno nepovoljan za hrvatsko vinogradarstvo. Vinskom klauzulom dozvoljen je uvoz jeftinih talijanskih vina uz vrlo povoljne uvjete, a njome je Austro-Ugarska namjeravala kupiti talijansko prijateljstvo odnosno vojno savezništvo. Hrvatska vinska poljoprivreda bila je teško pogođena ovom odlukom bečke vlasti. Sporazum je trajalo dugi niz godina.
U Aucklandu je 1904. utemeljena hrvatska katolička misija.[5] Trenutni voditelj misije (od kolovoza 2024.) je vlč. Danko Bizjak, svećenik Sisačke biskupije.[5]
Nakon Prvoga svjetskog rata stotine tisuća Hrvata napustilo je svoju domovinu zbog straha od odmazde i ukidanja demokracije od jugoslavenskih vlasti. Iseljenici su bili uglavnom ljudi iz seoskih područja, mladi i bez stručnih kvalifikacija.
Tzv. lančana iseljavanja dovodila su do udruženih skupina iseljenika, često povezanih obiteljskim vezama, mjestom iseljavanja itd.
- Do Tarara i Maora, dokumentarac Tatjane Kanceljak (2011.)
- Trupini, Damir. (2009.) New Zealand Croatian Immigrant Press 1899-1916, Lap Lambert Academic Publishing, ISBN 9783838307435.
- Božić-Vrbančić, Senka. (2008.) Tarara: Croats and Maori in New Zealand : memory, belonging, identity, Otago University Press, ISBN 9781877372094.
- ↑ (engl.) Hans-Peter Stoffel, „From the Adriatic Sea to the Pacific Ocean. The Croats in New Zealand” Asian and African Studies, sv. 18, br. 2 (2009.), str. 232-264., str. 235.
- ↑ (engl.) Nenad N. Bach, Darko Žubrinić, Tarara: Croats and Maori in New Zealand, monograph by Senka Bozic-Vrbancic, croatia.org, 29. prosinca 2011., pristupljeno 14. listopada 2015.
- ↑ Pelješac. Maori posjetili zavičaj prvog hrvatskog iseljenika i vratili njegov duh kući Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. listopada 2015. (Wayback Machine), dubrovacki.hr, 13. srpnja 2015., pristupljeno 14. listopada 2015.
- ↑ (engl.) Hans-Peter Stoffel, From the Adriatic Sea to the Pacific Ocean. The Croats in New Zealand, Asian and African Studies, 18, 2009., 2, 232-264., str. 232.
- ↑ a b 120 godina Hrvatske katoličke misije u Aucklandu Glas Hrvatske (HRT), objavljeno 4. prosinca 2024.
- Novi Zeland: Hrvatsko iseljeništvo, Hrvatska enciklopedija
- I. Hebrang Grgić, A. Barbarić, Modeli komunikacije hrvatskih iseljenika u Novom Zelandu: Od usmene predaje do društvenih mreža, Medijska istraživanja 1/2020.
- (engl.) Hrvati u Novom Zelandu
- (engl.) 150 Years of Croatians in New Zealand Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. siječnja 2016. (Wayback Machine)
- (engl.) Book & Print in New Zealand. A Guide to Print Culture in Aotearoa: Croatian, ur. Penny Griffith, Ross Harvey i Keith Maslen, Victoria University Press, Wellington, 1997.
|