Hindustanski jezik

Hindustanski jezik (हिन्दुस्तानी, ہندوستانی, hindustānī [ɦɪn̪ˈd̪uːsˌt̪aːni]),^[6] indoevropski jezik indoarijskoga ogranka indoiranske grane primarno deriviran iz dijalekta khariboli, a inkorporira golemu količinu vokabulara iz sanskrta, perzijskog, arapskog i čagatajskog.^[7][8] Historijski poznat kao hindavi, dehlvi i rekhta, danas je lingua franca sjeverne Indije i Pakistana.^[9][10] Hindustanski je pluricentrični jezik s dvjema službenim formama, modernim standardnim hindskim i modernim standardnim urdskim,^[11] koje čine njegove standardizirane registre i mogu se zvati hindskourdski kada se uzmu zajedno. Kolokvijalni jezici gotovo su neraspoznatljivi, no iako su službeni standardi gotovo identični u gramatici, razlikuju se u književnim konvencijama te u akademskom i tehničkom vokabularu, pri čemu je urdski usvojio jače perzijske, turkijske i arapske utjecaje, dok se hindski jače oslanja na sanskrt.^[12][13] Prije podjele Indije termini hindustanski, urdski i hindski bili su sinonimni; svi su pokrivali ono što se danas zove urdski i hindski.^[14] Termin hindustanski još se upotrebljava da se označi kolokvijalni jezik i lingua franca sjeverne Indije i Pakistana, na primjer za jezik bolivudskih filmova, ali i za nekoliko prilično različitih varijeteta hindskog govorenih izvan Potkontinenta, npr. za fidžijskohindski i karipskohindustanski u Trinidadu i Tobagu, Gvajani, Surinamu, Jamajci i Južnoj Africi.

{reflist}}

1. ↑ Standard Hindi: 180 million India (1991). Urdu: 48 million India (1997), 11 million Pakistan (1993). Ethnologue 16.
2. ↑ 120 million Standard Hindi (1999), 45 million Urdu (1999). Ethnologue 16.
3. ↑ BBC: A Guide to Urdu
4. ↑ Centralni Hindi Direktorat brine o korištenjuDevanagari pisma i hindi izgovora u Indiji. Izvor: Central Hindi Directorate: Introduction Arhivirano 2010-04-15 na Wayback Machine-u
5. ↑ National Council for Promotion of Urdu Language
6. ↑ „About Hindi-Urdu”. Univerzitet Države Sjeverne Karoline. Arhivirano iz originala na datum 2009-08-15. Pristupljeno 9. augusta 2009. 
7. ↑ Michael Huxley (editor) (1935), The Geographical magazine, Volume 2, Geographical Press, »... For new terms it can draw at will upon the Persian, Arabic, Turkish and Sanskrit dictionaries ...« 
8. ↑ Great Britain, Royal Society of Arts (1948), Journal of the Royal Society of Arts, Volume 97, »... it would be very unwise to restrict it to a vocabulary mainly dependent upon Sanskrit, or mainly dependent upon Persian. If a language is to be strong and virile it must draw on both sources, just as English has drawn on Latin and Teutonic sources ...« 
9. ↑ Mohammad Tahsin Siddiqi (1994), Hindustani-English code-mixing in modern literary texts, University of Wisconsin, »... Hindustani is the lingua franca of both India and Pakistan ...« 
10. ↑ Lydia Mihelič Pulsipher, Alex Pulsipher, Holly M. Hapke (2005), World Regional Geography: Global Patterns, Local Lives, Macmillan, ISBN 0-7167-1904-5, »... By the time of British colonialism, Hindustani was the lingua franca of all of northern India and what is today Pakistan ...« 
11. ↑ Robert E. Nunley, Severin M. Roberts, George W. Wubrick, Daniel L. Roy (1999), The Cultural Landscape an Introduction to Human Geography, Prentice Hall, ISBN 0-13-080180-1, »... Hindustani is the basis for both languages ...« 
12. ↑ Hindi by Yamuna Kachru
13. ↑ Students' Britannica: India: Select essays by Dale Hoiberg, Indu Ramchandani page 175
14. ↑ „Hindustani B2”. Oxford English Dictionary (3. izd.). Oxford University Press. septembar 2005.