Pepi II
| Prethodi: Merenre Nemtyemsaf I |
Faraon Egipta 6. dinastija |
Slijedi: Merenre Nemtyemsaf II ili Nitocris | |||||||||||||||||
| Pepi II Neferkare | |||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Pepy, Phiops or Fiops | |||||||||||||||||||
| Vladavina | cva.2278. pne. do cca.2184. pne. | ||||||||||||||||||
| Nomen |
| ||||||||||||||||||
| Praenomen |
| ||||||||||||||||||
| Zlatni Horus |
Zlatni Horus je moćan | ||||||||||||||||||
| Nebty naziv |
Dvije dame, božanske među utvarama | ||||||||||||||||||
| Horusovo ime |
Horus, božanski među utvarama | ||||||||||||||||||
| Grob | Piramida u Južnoj Saqqari | ||||||||||||||||||
| Najvažniji spomenici |
Piramida u Južnoj Saqqari | ||||||||||||||||||
Pepi II (cca. 2284. pne. - cca. 2184. pne.) bio je vladar Šeste dinastije egipatskog Starog kraljevstva. Njegovo kraljevsko ime Neferkare (Nefer-ka-Re) znači "Lijep je Ka Reov". Nekoć se smatralo da je sin Pepija I i kraljice Ankhesenpepy II, ali se danas vjeruje kako je Pepi II bio sin Merenrea, koji je oženio Ankhesenpepy nakon smrti Pepija I -- to se temelji na natpisu na bloku bijelog vapnenca u njenom zagrobnom hramu, prema Audranu Labrousseu, direktoru Francuske arheološke misije .[1] Pepi II bi, stoga, umjesto toga trebao biti unuk Pepija I. Na prijestolje je došao u dobi od šest godina, nakon prerane smrti oca, te se uglavnom vjeruje da je vladao 94 godine (cca. 2278. pne. - cca. 2184. pne.), što predstavlja najdužu vladavinu jednog monarha u historiji, iako su tu brojku neki egiptolozi pokušali zamijeniti nešto kraćom vladavinom od 64 godine, za što navode odsutstvo potvrđenih datuma Pepijeve vladavine nakon njegovog 31. popisa stoke (godine 62. ukoliko je riječ o dvogodišnjim popisima). Njegovu vladavinu je označio nagli pad Starog kraljevstva. Dok je rasla moć monarha, slabila je moć faraona. Bez dominantne centralne vlasti, lokalni plemići su među sobom počeli poduzimati pljačkaške pohode.
Njegova majka Ankhsenpepy II je najvjerojatnije vladala kao regent u ranim godinama njegove vldavine. Kipić u alabastera u Brooklynskom muzeju prikazuje mladog Pepija II, odjevenog u kraljevsku dojeću, kako sjedi na koljenima svoje majke. Usprkos duge vladavine, ovo djelo je samo jedno od tri trodimenzionalna prikaza (tj. statua) ovog kralja koji postoje. Njoj je možda pomagao brat Djau, koji je bio vezir pod prethodnim kraljem. Neki naučnici drže da je relativna rijetkost kraljevskih statua znak da je kraljevski dvor izgubio mogućnost da se koristi uslugama vještih umjetnika.
Mali uvid u karakter djeteta-kralja se može pronaći u pismu koje je napisao Harkhufu, guverneru Aswana i vođi jedne od ekspedicija koje je poslao u Nubiju. Poslan kako bi prikupila slonovaču, ebanovinu i druge vrijedne predmete, zarobio je pigmeja. Vijest o tome je doprla do kraljevskog dvora, i uzbuđeni mladi kralj je poslao poruku Harkhufu kako će biti bogato nagrađen ako mu pigmeja dovede živog, najvjerojatnije kako bi služio kao zabavljač na dvoru. Ovo pismo je sačuvano kao dug natpis na Harkhufovom grobu, te se naziva prvim putopisom u historiji.[1][2] Arhivirano 2008-11-19 na Wayback Machine-u
Tokom svog dugog života Pepi II je imao nekoliko supruga, a smatra se da su među njima Neith (A), Iput II, Ankhenespepy III, Ankhenespepy IV i Udjebten. Držeći se duge tradicije kraljevskih incestualnih brakova, Neith je bila polusestra Pepija II (kći Ankhnesmerire I) a Iput je bila njegova nećaka (kći njegovog oca Merenrea). Od ovih kraljica su Neith, Iput i Udjebten dobili vlastite piramide i zagrobne hramove kao dio kraljevog kompleksa piramida u Saqqari.
Smatra se da je Pepi II nastavio s tradicijom svojih prethodnika i postojećih vanjskih odnosa, i vjerojatno proširio trgovačke veze prema jugu Afrike. Bakar i tirkiz su se kopali u rudnicima Wadi Maghare, a alabaster iz kamenoloma Hatnub - obje lokacije na Sinaju. Postoji barem jedna zabilježena ekspedicija u Punt. Diplomatski zapisi također spominju misiju u Byblos u drevnoj Palestini.
Za Pepija II se smatra da je započeo politiku pacifikacije Nubije, a da je Harkhuf napravio barem još dvije ekspedicije u tu oblast. S vremenom su odnosi između Egipta i Nubije zahladnjeli, pa se tako Harkhuf uspio sretno vratiti sa svojih ekspedicija, dok njegovi nasljednici nisu bili te sreće.
Također je bilo vojnih pohoda na susjedne zemlje, ali se također bilježi i sve veće oslanjanje na libijske i nubijske najamnike. Dalji mogući dokaz o relativnom nedostatku uspjeha u tim pohodima dolazi iz scene na kraljevoj pirmaidi, koja ga pokazuje kao sfingu koja gazi svoje neprijatelje — to uključuje libijskog poglavicu i njegovu porodicu — prizor je ništa drugo do kopija iste slike iz zagrobnog kompleksa prethodnog faraona Sahurea, što dovodi u sumnju istinitost prizora koji se prikazuju.
Također je poznato da su pred kraj njegove vladavine prekinuti neki od vanjskih odnosa, što je znak dezintegracije centralne vlasti.
Smatra se kako je propadanje Starog kraljevstva započelo još prije vremena Pepija II, kada su nomarsi (regionalni predstavnici kralja) postali sve moćniji i moćniji te iskazivali više utjecaja. Pepi I se, na primjer, oženio za dvije sestre koji su bili kćeri nomarha a poslije njihovog brata učinio vezirom. Njihov utjecaj je bio snažan, pa su obje sestre rodile sinove odabrane za kraljevske nasljednike: Merenrea i Pepija II.
Sve veće bogatstvo i vlast su, po svemu sudeći, predane visokim službenicima za vrijeme vladavine Pepija II. Velike i skupne grobnice se pojavljuju u mnogim velikim nomama Egipta, a sagradili su ih vladajući nomarsi, svećenička klasa i drugi administratori. Nomarsi su tradicionalno bili oslobođeni poreza, a njihov položaj je postao nasljedan. Povećano bogatstvo i nezavisnost je dovelo do promjene ravnoteže vlasti od centralnog kraljevskog dvora prema regionalnim nomarsima.
Zna se da je kasnije u svojoj vldavini Pepi podijelio funkciju vezira nadvoje: jednog za Gornji, i drugog za Donji Egipat, što je dodatno decentraliziralo vlast od kraljevske prijestolnice Memfisa. Isto tako se sjedište vezira Gornjeg Egipta nekoliko puta premještalo. Južni vezir je vladao iz Tebe.
Također se smatra da je neobično duga vladavina Pepija II bila dodatni faktor propasti centralizirane kraljevske vlasti. Postoji sumnja u to da je vladao 94 godine - neki naučnici kao Von Beckerath vjeruju da je u pitanju pogrešno čitanje izgubljenih originalnih tekstova believe od strane ranih historičara kao što je Manethon, te mu pripisuju nešto realističniju brojku od 64 godine, što je izglednije ako ga je po egipatskoj tradiciji naslijedio sin umjesto unuka. Ipak, svi naučnici priznaju da je njegova vladavina bila neuobičajeno duga. Ovakva je situacija gotovo sigurno proizvela krizu oko nasljedstva i također dovela do stagnacije centralne uprave. Bolje dokumentirani primjer ovakvog tipa problema se može naći u dugoj vladavini Ramzesa II, kasnijeg faraona iz Devetnaeste dinastije i njegovih nasljednika. Treba naglasiti da je najkasniji datum Pepija II "Godina nakon 31. popisa, 1. mjesec Shemu, dan 20" s Hatnubskog grafita br. 7, prema Spalingeru.[2] Ovaj datum bi bio ekvivalent godine 62. Pepija II (u dvogodišnjem sistemu datuma) te se slaže sa sugestijama Von Beckeratha s obzirom da nedostaju datumi za Pepija II od njegovog 33. do 47. popisa. Ranija sugestija Hansa Goedickea da Godina 33. popisa Pepija II postoji na kraljevskom ukazu o zagrobnom kultu kraljice Udjebten je povučena od Goedickea godine 1988 u korist čitanja 'Godina 24. popisa', navodi Spalinger.[2]
Kompleks piramida Pepija II (originalno poznat Pepijev život traje) se nalazi u Saqqari, blizu mnogih drugih faraona Starog kraljevstva. Njegova piramida izgleda skromno u usporedbi s velikim piramidama Četvrte dinastije, ali se može usporediti s ranijim faraonima njegove dinastije. Ispočetka je bila visoka 78,5 metara, ali su je erozija i loša konstrukcija smanjile na 52 metra.
Piramida je bila središte velikog grobnog kompleksa, u kojemu je postojao zagrobni kompleks i mala, satelitska piramida na istoku. Njegovu piramidu su sa sjevera i sjeverozapada okruživale piramide njegove dvije supruge (Neith (A) i Iput II), te s jugoistoka (Udjebten), svaka sa svojim zagrobnim kompleksom. Možda kao odraz sumraka vladavine pred kraj života, četvrta supruga Ankhenespepy IV nije dobila svoju piramidu nego je umjeso toga sahranjena u skladišnoj prostoriji Iputine zagrobne kapele. Isto tako je prince Ptahshepses, koji je vjerojatno umro pred kraj vladavine Pepija II, sahranjen u zagrobnom kompleksu ranijeg faraona Unasa, unutar "recikliranog" sarkofaga koji datira iz Četvrte dinastije.
Plafon grobne komore je ukrašen zvijezdama, a zidovi sadrže odlomke piramidskih tekstova. U njoj je otkriven prazni crni sarkofag koji nosi titule Pepija II.
U skladu s tradicijom posljednjeg faraona Pete dinastije Unasa, kao i prethodnika Tetija, Pepija I i Merenrea, unutrašnjost piramide Pepija II je ukrašena onime što se danas naziva piramidskim tekstovima, magičnim čarolijama koji su štitili mrtve. Zna se da postoji preko 800 individualnih tekstova (poznatih kao "zazivanja"), a piramida Pepija II sadrži njih 675, većina na jednom mjestu.
Smatra se da je kompleks piramida bio dovršen ne kasnije od 30. godine vladavine Pepija II. Nijedna važnija zagrobna konstrukcija se dogodila nakon 30, a možda i 60 godina, vjerojatno zbog kraljeve nevjerojatno duge vladavine. To znači da se stvorio značajan generacijski jaz među obučenim kamenorescima, zidarima i građevinarima koji više nisu imali značajan državni projekt na kome bi radili te nisu imali kome prenijeti svoje vještine. To možda objađnjava zašto veliki piramidalni projekti nisu bili poduzeti od kasnijih regionalnih kraljeva u Herakleopolis za vrijeme Prvog prijelaznog perioda.
Kompleks je prvi put iskopao John Shae Perring, ali je u njega prvi ušao Gaston Maspero godine 1881. Gustav Jequier je detaljno ispitivao nalazište između 1926 i 1932.
Postoje samo dva poznata prikaza Pepija II. To je usprkos činjenica da je bio najdugovječniji monarh Drevnog Egipta. Još je zanimljivije da oba portreta prikazuju Pepija II kao malo dijete. Prvi od njih, danas u Brooklynskom muzeju, prikazuje kraljicu Ankhenesmerire kako tetoši malog Pepija II u svom krilu. Drugi, kipić danas izložen u Egipatskom muzeju u Kairu pokazuje Pepija II kao golo dijet koje čuči s raširenim nogama i desnom rukom (koja nedostaje) kako dotiče usta (simbolična gesta djetinjstva boga Horusa. Nije poznat nijedan drugi prikaz Pepija II.
Postoji malo službenih suvremenih zapisa od strane Pepijevih neposrednih nasljednika, te se zbog toga u mnogim knjigama Pepija II drži posljednjim potvrđenim vladarom Šeste dinastije i Starog kraljevstva.
Međutim, prema Manethonu i Torinskom popisu kraljeva, naslijedio ga je sin Merenre II, koji je vladao samo godinu dana. Njega je možda naslijedila Nitocris, koja je vjerojatno bila sestra Merenrea i njegova supruga. Ukoliko je uistinu vladala, mogla je biti prvi ženski vladar Egipta. Prema priči koju prenosi Manethon, Merenre II je bio ubijen, a Nitocris se pobrinula da ubojice budu kažnjene prije nego što je počinila samoubojstvo. Danas u akademskoj zajednici postoje ozbiljne sumnje da je uopće postojala, s obzirom na nedostatak fizičkih dokaza kao što su popisi kraljeva koji potvrđuju njenu vladavinu.
To je bio kraj Starog egipatskog kraljevstva, preludij periodu od oko 200 godina egipatske historije poznatom kao Prvi prijelazni period.
- Dodson, Aidan. Hilton, Dyan. 2004. The Complete Royal Families of Ancient Egypt, Thames & Hudson
- Dodson, Aidan. "An Eternal Harem: Tombs of the Royal Families of Ancient Egypt. Part One: In the Beginning". KMT. Summer 2004.
- Shaw, Ian. Nicholson, Paul. 1995. The Dictionary of Ancient Egypt, Harry N. Abrams, Inc. Publishers.
- Anthony Spalinger, Dated Texts of the Old Kingdom, SAK 21, (1994), pp. 307–308
- Oakes, Lorna. Gahlun, Lucia. 2005. Ancient Egypt. Anness Publishing Limited.
- Rosanna Perelli, "Statuette of Pepi II" in Francesca Tiradriti (editor), The Treasures of the Egyptian Museum, American University in Cairo Press, 1999, p. 89.
- A Short History of Egypt Part I: From the Predynastic Period to the Old Kingdom, accessed April 16, 2006
- Pepi II, accessed April 16, 2006
- Dwarfs and Pygmies of Ancient Egypt (references the pygmy captured for Pepi II), accessed April 16, 2006
- Pepi II, accessed April 16, 2006
- Pepi II, Last ruler of the 6th Dynasty and Egypt's Old Kingdom, accessed April 16, 2006
- The Pyramid Complex of Pepi II, accessed April 16, 2006 Arhivirano 2010-06-11 na Wayback Machine-u
- Saqqara: Pyramid of Pepi 2, accessed April 16, 2006 Arhivirano 2011-11-21 na Wayback Machine-u
- The Pyramids of Pepi II's Queens at South Saqqara, accessed April 16, 2006
- Tomb inscription of Harkhuf, accessed April 16, 2006
| Prethodi: Merenre Nemtyemsaf I |
Faraon Egipta Šesta dinastija |
Slijedi: možda Merenre Nemtyemsaf II ili Nitocris |
|
Značajni stari Egipćani |
| |
|---|---|---|---|
| Vladari starog carstva: Narmer | Menes | Džoser | Sneferu | Khufu | Khafra | Menkaura | Pepi II | |||
| Vladari srednjeg carstva: Mentuhotep II | Mentuhotep IV | Senusret III | Amenemhat III | Sobekneferu | |||
| Vladari novog carstva: Hatšepsuta | Tutmos III | Amenhotep III | Akhenaton | Tutankamon | Ramzes I | Ramzes II | |||
| Ostali vladari: Psametikus I | Šošenk I | Piankhi (Pije) | Taharka | Ptolemi I | Kleopatra VII | |||
| Supruzi i supruge vladara: Tetišeri | Ahmos-Nefertari | Ahmos | Tije | Nefertiti | Ankesenpaten | Nefertari | Marko Antonije | |||
| Dvorski zvaničnici: Imhotep | Veni | Ahmos, sin Ebane | Ineni | Senemut | Ija | Maja | Juni | Maneto | Potinus | |||
