Videoigra
Videoigra (videoigrica ili samo igrica) je igra koja se igra pomoću računala ili igraćih konzola priključenih na monitor ili TV. U novije vrijeme videoigre su jedan od najpopularnijih oblika zabave u svijetu, a postaju i sve važniji ekonomski čimbenik mnogih zemalja.
Osnovni zahtjevi videoigara su izlazni grafički uređaji (najčešće monitor), te ulazni grafički uređaji. Novije igre zahtijevaju grafički procesor i mrežnu opremu. Videoigre se iz dana u dan razvijaju i poboljšavaju im se tehničke karakteristike, a što vrijeme dalje odmiče i videoigre postaju naprednije, tako im se povećavaju hardverski zahtjevi tako da su potrebna sve snažnija računala da bi ih se moglo pokretati.
Postoji mnogo žanrova videoigara, a samo neki od njih su RPG-ovi, akcijske igre, pucačine (iz prvog i trećeg lica) i plaftormerske igre. Često dolaze na CD-ovima ili DVD-ovima, a nekada su dolazile na ROM cartridgeima. Danas raste popularnost digitalnih platformi za kupnju igara, koje omogućuju preuzimanje istih s Interneta, kao što su Steam, GOG.com i PlayStation Store. Uređaj koji se koristi za igranje igre doma se zove konzola. Postoji i postojalo je mnogo vrsta konzola i kućnih računala namijenjenih za igranje; neke od prvih su Atari 2600, Sega Master System i Nintendo Entertainment System u 80-ima. Novije konzole su Xbox One, Playstation 4 i Nintendo Switch. Najprodavanija konzola svih vremena je Playstation 2 koji je proizveo Sony. Osim konzola, ljudi koriste i PC kako bi igrali igre koje se na PC-u zovu kompjuterske ili PC igre.
Za starije konzole se obično ne rade novije igre, iako se igre za konzole ponekad emuliraju za osobne kompjutere.
Povijest videoigara seže do 1948. godine kada je Thomas T. Goldsmith dobio ideju videoigre i patentirao je. Prva videoigra koja je bila predstavljena javnosti bila je Tennis for two (Tenis za dvoje) Williama Higinbothama 1958. godine.
Prva računalna igra bila je Spacewar! iz 1961. godine koju su osmislili dva studenta Masačuseckog Instituta za tehnologiju (MIT) prema znanstveno-fantastičnoj priči Skaylark.
Prva generacija videoigara sastojala se od tekstualnih igara. To su bile igre u kojima je igrač ručno unosio zapovijedi i tako određivao kuda se želi kretati. Druga generacija videoigara predstavljala je mješavinu tekstualnih igara i igara sa statičnom grafikom. Vodeći žanr u 70-im i 80-im godinama 20. stoljeća bile su tekstualne avanture. Prva tekstualna avantura bila je Adventure (Crowther and Woods 1976), napravljena 15 godina nakon Spacewara.
Kako se hardver razvijao, tako su i igre postajale kompleksnije. Računala 80-ih godina bila su već dovoljno snažna da pokrenu igre s grafikom, pa je došlo razdoblje grafičkih avantura. Dolaskom miša tekstualni interfejs je zamijenjen grafičkim. Tako su u osamdesetim godinama strateške igre preuzele titulu najpopularnijih.
S razvitkom tehnologije računala su postala dovojno jaka da renderiraju pokretne objekte, pa je to dovelo do pojavljivanja novih žanrova kao što su simulacije letenja i vožnje automobilom. Također je došlo do unaprjeđenja postojećih žanrova.
U ranim devedesetim godinama razvojna kuća Apogee Software je kreirala demo verzije igara što je igračima omogućilo da prvi dio igre probaju besplatno, ali su za ostatak igre morali platiti. Demo verzije postoje i danas, uz trial verzije koje omogućuju igračima da isprobaju igru na određeno vrijeme, obično oko 60 minuta.
FPS žanr je kreiran predstavljanjem igre Wolfenstein 3D (id Software, 1992. godine). Wolfenstein 3D predstavlja jednu od najprodavanijih igara svih vremena.
Dok su procesori vodećih Sega i Nintendo igraćih konzola radili na frekvenciji između 3 i 7 MHz, 486 PC CPU je radio na mnogo većih 66 MHz što mu je omogućavalo da izvrši puno veći broj proračuna u sekundi. 1993. godine id Software je izdao FPS Doom koji je bio prijelomna točka u grafici i dizajnu.
Za razvoj videoigre često je potrebno više, često nekoliko desetaka pa i stotina ljudi koji rade na njoj. Developeri videoigara, kako se nazivaju zaposlenici u industriji videoigara, primarno uključuju programere i grafičke dizajnere. Tijekom godina u developerski tim su se počeli uključivati i dizajneri zvuka, glazbenici i ostali, koji svi rade na tome da igra bude što bolja, kvalitetnija i zanimljivija igraču. U projektu posebno pomaže producent igara.
Nekada je na igri često radila samo jedna osoba, ali s povećanom kompleksnošću platformi i njihovog sadržaja sve više su bili potrebni veći timovi ljudi za generiranje grafike i glazbe, programiranje i sl. Ipak, još uvijek nije u potpunosti nestala praksa da jedna osoba radi igru, što se nekad može naći kod casual gaminga.
Mnoge igre za PC su dizajnirane tako da ih tehnički orijentirani igrači mogu po potrebi modificirati. To su modifikacije ili kraće modovi koji mogu dodati notu interesantnosti igri. Developeri poput id Softwarea, Valve Softwarea, Cryteka, Bethesde, Epic Gamesa i Blizzard Entertainmenta izdaju svoje igre s nekom vrstom developerskih alata koji su se koristili za izradu igre zajedno s dokumentacijom za mod developere. Internet je jeftini medij za promociju i distribuciju modova, koji mogu biti faktor za komercijalni uspjeh pojedinih igara.
Varanje (cheating) u videoigrama može uključivati šifre ili kodove (cheat codes) te skrivena mjesta koji je proizvođač implementirao u igru, modifikacije od trećih strana, ili iskorištavanje bugova u igri od strane igrača. Varanje čini igru jednostavnijom ili zanimljivijom, npr. tako što daje neograničenu količinu resursa (npr. zlata, oružja, municije, zdravlja), omogućavanjem igraču da hoda kroz zidove i sl. Neki cheatovi mogu omogućiti igraču igranje inače nedostupnih razina ili dati neobične ili zabavne efekte, npr. promijenjene boje u igri i ostali vidovi promijenjene grafike.
Iako su developerskim studijima često postoje testeri koji uvijek iznova igraju igre i pokušavaju otkriti bugove u njima, ponekad im pokoji promakne. To se može dogoditi ako se bug ili glitch pojavljuje samo u neobičnim trenucima u igri, bio je premalen da bi se ispravio, ili su se developeri odviše žurili da izdaju igru. Bugovi mogu rangirati od manjih grafičkih nelogičnosti i grešaka do onih ozbiljnih koji mogu izbrisati pohranjene podatke u vezi igre ili uzrokovati da ona ne radi dobro ili čak uopće. U nekim slučajevima izdavači izdaju updateove (koji se nazivaju patchevima) koji ispravljaju bugove. Ponekad bug može biti i dobar za igrača, i u tom slučaju se naziva exploit.
Ova vrsta igara je možda najjednostavnija i jedna od najstarijih. Iz ove kategorije proizašle su mnoge druge potkategorije kao što su platforme, „Beat 'em up” i „Shoot 'em”. Većina igara je rađena u 2D okruženju, a razvojem iz njih su proizašle 3D tj. FPS, 3D platforme, avanture itd. Jedna od najpoznatijih igara ovoga tipa je Super Mario. U današnje vrijeme većina akcijskih igara je rađena u Macromedia Flashu. Male su veličine i nema potrebe za instalacijom.
Razvoj avantura počinje 1970. sa Colossal Cave Adventure avanturom, kasnije poznatom kao Zork serijal. Igrač je bio glavni lik priče, tijekom igranja nailazio bi na razne zagonetke rješavajući dio po dio uz razne predmete. Prve igre ovoga tipa bile su tekstualne i igrač je zapovijedi davao tekstualnim putem (na primjer, „idi naprijed“ - eng. go up, ili „pokupi to“ - eng. pick up) i računalo bi ispisivalo reakcije na to. U slučaju da je igrač upisao nepostojeću ili nepravilnu komandu ispisala bi se poruka o grešci. S razvojem grafike razvijaju se i avanture pa umjesto tekstualnih zapovijedi sada bi igrač uz pomoć miša davao zapovijedi. Ove igre se sada zovu pokaži i klikni eng. point-and-click avanture i stekle su veliku popularnost zahvaljujući serijalima kao što su Monkey Island, Leisure Suit Larry (koji je u kasnijim igrama postao point-and-click avantura), King's Quest, Broken Sword ili Gabriel Knight.
Arkade predstavljaju sve igre koje se igraju na određenim strojevima uz pomoć žetona ili novca. Rade na principu da se nakon ubacivanja novca ili žetona dobije određen broj bodova (života) ili vremena. Ove igre se obično nalaze u zabavnim parkovima, centrima, kafićima itd.
Najpoznatije igre ovoga tipa su: poker i slot. Pored ovih igara u arkadne igre spadaju i fliper, pikado, stolni nogomet itd .
Horor preživljavanja (eng. Survival Horror) je žanr u kojem vodite jednog lika i pokušavate preživjeti u rigoroznim uvjetima. Element straha je sveprisutan. Igre znaju biti teške u pogledu akcije i rješavanja raznih zagonetki. Grafički su prevladavale prerendirane pozadine radije nego 3D (radi većeg realizma). Prizori krvi su često naveliko i naširoko prisutni, kao i mnogo nasilnih i morbidnih scena, stoga se ne preporučuju mlađim igračima, niti onima sa slabim srcem. Neke igre su čak i zabranjene u pojedinim državama.
Pod simulacijama se podrazumijevaju igre u kojima se simulira stvarni život ili neki njegovi dijelovi.
U simulacije također spadaju i igre kao što je to Sims, igra u kojoj igrač simulira život računalnih likova kroz razne radnje kao u realnom životu ili SimCity, gdje je cilj izgraditi grad, usput svladavajući razne prepreke. Prema tome simulacija je opširan pojam i iz njega su proizašle razne kategorije kao što su igra Boga (eng. God game), strategija u realnom vremenu itd.
Najpoznatije igre ovoga tipa su: Sims, Black&White, SimCity, Tycoon City: New York.
Ove se ipak izdvajaju kao posebna grupa, budući da su često na granici i sa sportskim igrama. Tako simulacije vožnje mogu biti i sportska natjecanja, ali i razne arkadne igra kao Need for Speed serijal.
To su igre gre kao što su Microsoftov Simulator letenja (eng. Flight Simulator), igra u kojoj igrač preuzima ulogu pilota zrakoplova, ili druge koje simuliraju svemirske letjelice.
Sportske igre su igre koje simuliraju određenu vrstu sporta. Jako su popularne i simuliraju sve vrste sportova uključujući nogomet, košarku, odbojku, rukomet, golf, ragbi, bejzbol, kuglanje, ribolov, lov, boks itd. Sve igre uglavnom sadrže imena pravih igrača, a svake godine izlaze nove verzije igara pa se istovremeno i ažuriraju sa novim igračima. Najpoznatiji izdavač ovih igara je firma EA Sports.
Najpoznatije igre ovoga tipa se uglavnom zovu po organizacijama, ligama ili pojedincima koje su u njima u prvom planu: FIFA Soccer, NBA Live, NHL, Tiger Woods i druge.
FPS (eng. First-Person Shooter, pucačina u prvom licu) se može smatrati kao potkategorija akcijskih pucačina. Igre su rađene u trodimenzionalnom okruženju i u potpunoj interakciji igrača i okoline. Također mnoge igre sa pogledom iz trećeg lica se smatraju FPS igrama kao što su Star Wars Battlefront, Unreal Tournament, Duke Nukem 3D. Pored običnih postoje i tzv. šunjalice ili „stealth-based games” kao što je Splinter Cell i Thief. FPS igre su jako popularne i spadaju u grupu najprodavanijih igara danas.
Najpoznatije igre ovoga tipa su: Half-Life, Counter-Strike, Quake, Doom, Halo, Far Cry.
RTS (eng. Real-Time Strategy, - strategija u realnom vremenu) bi bila igra u kojoj se ne igra na poteze, kao u TBS (turn-based strategy) igrama, već u realnom vremenu. Igrač upravlja nad jednom stranom i razvija je vojno i ekonomski da bi na kraju porazio drugog igrača. Prva igra ovoga tipa izašla je 1983. - Stonkers i bila je napravljena za ZX Spectrum. Najveću popularnost RTS doživio je zahvaljujući studijima Westwood Studios i Blizzard Entertainment, koji su bili zaslužni za Command & Conquer, odnosno Warcraft serijale, zahvaljujući kojima je RTS stekao veliku popularnost. Po mnogima, najizbalansiranija RTS igra je StarCraft, u izravnom srodstvu sa Warcraft igrama, čiji multiplayer mod je i sada, desetak godina kasnije, popularan među igračima.
Najpoznatije igre ovoga tipa su: WarCraft, Starcraft, Command & Conquer, Age of Empires i Dune.
RPG (eng. Role-Playing Game, igra igranja uloga) su igre u kojoj igrač preuzima ulogu lika i prolazi kroz igru putem naracije, odnosno interakcije sa ostalim NPC (non-playing characters) računalno vođenim likovima. Igrač ima potpuno kreativnu kontrolu nad pričom. Bitni pogledi ovih igara jesu kreiranje i daljnje unaprjeđivanje likova. U tijeku igre igrač dobija XP bodove (Experience Points) koje troši na daljnji razvoj lika. RPG se mogu podijeliti na 2 vrste:
- zapadnjačke
- japanske
Glavna razlika između ovih igara je u tome što su japanske igre više linearne i igrač nema punu kontrolu nad pričom. Također u zapadnjačkim igrama konstrukcija lika je potpuno drugačija od japanske, pa tako prilikom kreiranja likova igrač može birati rasu i klasu. Klase u većini igara su slične pa igrač može birati između Warrior, Mage, Necromancer, Monk, Archer. Svaka klasa se odlikuje određenim atributima koje se povećavaju kako igrač napreduje kroz igru i svaka klasa ima specijalne moći pa tako Necromancer podiže mrtve, Mage baca magije, Monk liječi itd. Sve ove klase imaju svoje prednosti i mane. Za razliku od toga u japanskim RPG igrama glavni junak priče je najčešće ratnik. Jedno od karakteristika japanskih igara jesu 4 elementa svijeta, vatra, voda, zrak i zemlja koja su u većini igara povezana sa određenim neprijateljima, odnosno bićima.
Najpoznatije igre ovoga tipa su: Final Fantasy, Baldur's Gate, Diablo, Diablo 2, Morrowind, Neverwinter Nights, Star Ocean, Grandia, Lunar, Chrono Trigger, Chrono Cross i Suikoden .
MMORPG (eng. massive multiplayer online role-playing game, masivno višeigračka igra igranja uloga putem interneta) je jedan od najnovijih vidova igranja i ujedno u najbržem rastu zbog isplativosti za proizvođače jer se za ove igre najčešće plaća mjesečna pretplata. Izuzeci su besplatne igre ovoga tipa kao što su Silkroad Online, Knight Online, Anarchy Online itd. Jedna karakteristična igra za ovaj žanr je Guild Wars jer je to jedina MMO igra koja ne zahtijeva mjesečnu pretplatu nego samo kupljeni original. Najpopularnija MMO igra jeste World of Warcraft koja ima preko 6 milijuna fanova širom svijeta.
Nielsen Activer Game Study u studenom 2005. anketirao je 2000 gamera te je iznio nekoliko podataka. Veliki dio muških gamera star je između 25 i 40 godina. Casual online igre u stilu slagalica i jednostavne igre na mobitelu igraju otprilike podjednako i muški i ženski spol. U zadnje vrijeme povećava se segment ženskih igrača agresivnih stilova igara koji se povijesno smatraju primarno muškim žanrovima (npr. pucačine iz prvog lica). Po ESRB-u skoro 41% gamera čine žene i djevojčice.
Uspoređujući ove podatke s onima od prije 20 godina, vidi se da je povećan broj odraslih igrača kao i žena koje igraju igre. Iako je marketing za tinejdžere i mlade odrasle muškarce još uvijek snažan, demografija se ipak mijenja. Entertainment Software Association (ESA) ima sažetak podataka dobivenih iz ankete u 2011. u kojoj je sudjelovalo skoro 1200 američkih kućanstava, a koju je sproveo Ipsos MediaCT:
- Prosječni gamer ima 37 godina i 12 godina iskustva u igranju. 38 posto gamera ima preko 18 godina.
- 42 posto svih gamera su žene; žene starije od 18 godina predstavljaju jednu od najbrže rastućih aspekata demografije igračke industrije
- Danas ima više odraslih žena koje igraju video igre (37 posto) od dječaka i mladića koji su stari 17 godina ili manje (13 posto).
- 29 posto gamera je starije od 50 godina, što predstavlja povećanje od 9 posto u odnosu na 1999. godinu
- 65 posto gamera igra se s prijateljima
- 55 posto gamera igra se na mobitelima
Kao i s njima povezani mediji, kompjuterske i video igre su bile često predmet raznih cenzura i kontroverzi zbog raličitih razloga: nasilja, seksualnih tema, korištenja droga i alkohola, pušenja, propagande i psovanja. Kritičare uključuju, između ostalih, roditeljske grupe, političare i organizirane religijske skupine. Neke su igre optužene da uzrokuju ovisnost pa i nasilno ponašanje (za što se posebno optužuje serijal Grand Theft Auto), iako nije dokazana veza između igranja nasilnih igara i primjenjivanja nasilnog ponašanja u životu. Kada je neka video igra cenzurirana, to znači da neko područje kontrolira njezino igranje, distribuciju i prodavanje. Cenzura dolazi u mnogo oblika, a i ona sama predmet je kontroverzi i sporova.
Pojedine organizacije poput Entertainment Software Ratin Boards (ESRB) u Sjevernoj Americi ocjenjuju igre tako da im odrede prikladnost za određene dobne skupine te sukladno tome stavljaju oznaku dobi na kutiju igre, obično na njezin prednji dio.
