Inocent II

Inocent II.; Innocentius Secundus
	;
Pravo ime	Gregorio Papareschi
Papinstvo počelo	14. februar 1130.
Papinstvo završilo	24. septembar 1143.
Prethodnik	Honorije II.; (1124 - 1130)
Nasljednik	Celestin II.; (1143-1144)
Rođen	- ?; Rim, Papinska Država
Umro	24. septembar 1143.; Rim, Papinska Država
	Ostali pape imena Inocent

Inocent II. (Rim, -? - Rim, 24. septembar 1143.) bio je 164 papa od 14. februara 1130. do 24. septembra 1143.^[1]

Biografija

Inocent II. pravim imenom Gregorio Papareschi di Guidoni za kojeg se ni danas ne zna koje je godine rođen, bio je iz bogate rimske aristokratske porodice Papareschi (vjerojatno iz kvarta Trastevere). Još kao dječak postao je redovnik u bazilici - sv. Ivana Lateranskog u Rimu. Papa Paskal II. (1099. -1118.) imenovao ga je kardinalom đakonom,^[1] zbog njegove sposobnosti papa Gelazije II. (1118.-19) uzeo ga je kao svog pratioca za misiju u Francuskoj. A slijedeći papa Kalist II. za razne teške i delikatne misije, kao što je bila zaključenje konkordata i mira u Wormsu (Pactum Calixtinum) sa carem Svetog Rimskog Carstva Henrikom V. 1122., i misija u Francusku 1123.

Pontifikat

Gregorio Papareschi izabran je za papu na konklavi održanoj 1130. dok je još stari papa Honorije II. bio živ, iako smrtno bolestan^[1] na kojoj je bilo samo 9 kardinala, od kojih su većina bili frangipani - njegovi simpatizeri. Za papu je proglašen 14. februara 1130. sa imenom Inocent II., dan nakon smrti pape Honorija II. Njegov izbor osporili su simpatizeri njegovog rivala kardinala Pietra Pierleonia, koji su upravo Pierleonia izabrali za svog papu pod imenom Anacletus II. ^[2] Oni su bili dovoljno jaki i moćni da potpuno preuzmu vlast u Rimu, tako da je Inocent II. morao pobjeći u Pisu, a nakon toga potražiti utočište u Francuskoj. On je tu razvio široku aktivnost, kao i u susjednoj Njemačkoj, gdje su ga biskupi i vladari držali za pravog papu.^[2] U Italiju se vratio 1132 na sinod u Piacenzi, sudjelovao je i na velikom sinodu u Pisi 1135. na kojem su bili i brojni uticajni biskupi i kardinali iz Španjolske, Engleske, Francuske, Njemačke, Ugarske i brojnih drugih zemalja na kojem je dobio podršku kao jedini legitimni papa. No Anacletus II. se još uvijek držao u Rimu zahvaljujući podršci moćnog Ruggera II. Sicilijanskog nakon toga se sam car Lotar III uputio u marš na Rim ^[2] ali do velikih borbi nije došlo jer je Anacletus II. umro 25. januara 1138.^[1], istina njegovi pristalice ponovno su izabrali novog antipapu koji se prozvao Victor IV. ali je on ubrzo digao ruke od svega tako da je Inocent II. ponovno preuzeo rimsku papinsku stolicu.^[2]

Pod njegovim pontifikatom održan je Drugi Lateranski koncil 1139., koji je poništio svećeničke brakove, regulirao crkvenu odjeću a napade na kler odlučio kazniti ekskomunikacijom i kao prvog ekskomunicirao Ruggera II. Sicilijanskog.^[2]

Inocent II. je obnovio staru crkvu Santa Maria in Trastevere, i uspio posredovati da dođe do mira na Iberijskom poluotoku između Afonsa I. Portugalskog i Alfonsa VII. Leonskog 1143.^[2] Poduzeo je i napore da dođe do mira između Rima i obližnjeg Tivolija, što je nakraju razljutilo Rimljane koji su željeli Tivoli anektirati.^[1]

Inocenta II. zaskočio je iz zasjede kod Galluccia 22. marta 1139. sin Ruggera II. Sicilijanskog i zarobio, Inocent II. bio je prisiljen potpisati sa Ruggerom Sporazum iz Mignana 25. marta 1139. kojim je Ruggeru priznao njegovu vlast na Siciliji, ali je to opozvao nešto prije svoje smrti 1143. tako da je taj problem nasliedio njegov nasljednik papa Celestin II.

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 „Innocènzo II papa” (talijanski). Treccani Enciclopedia Italiana. Pristupljeno 30. 11. 2011.
↑ ^2,0 ^2,1 ^2,2 ^2,3 ^2,4 ^2,5 „Pope Innocent II” (engleski). Catholic Encyclopedia. Pristupljeno 30. 11. 2011.

Vanjske veze

Rimokatoličke crkvene titule
Prethodi: Honorije II.	Papa 1130. - 1143.	Slijedi: Celestin II.

[tre-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 „Innocènzo II papa” (talijanski). Treccani Enciclopedia Italiana. Pristupljeno 30. 11. 2011.

[cat-2] 2,0 ^2,1 ^2,2 ^2,3 ^2,4 ^2,5 „Pope Innocent II” (engleski). Catholic Encyclopedia. Pristupljeno 30. 11. 2011.

[1]

p r u Pape Katoličke crkve
1-4. vijek	sv. Petar • sv. Lino • Anaklet • Klement I. • Evarist • Aleksandar I. • Siksto I. • Telesfor • Higin • Pio I. • Anicet • Soter • Eleuterije • Viktor I. • Zefirin • Kalist I. • Urban I. • Poncijan • Anter • Fabijan • Kornelije • Lucije I. • Stjepan I. • Siksto II. • Dionizije • Feliks I. • Eutihijan • Kajo • Marcelin • Marcel I. • Euzebije • Miltijad • Silvestar I. • Marko • Julije I. • Liberije • Damaz I. • Siricije • Anastazije I. •
5–8. vijek	Inocent I. • Zosim • Bonifacije I. • Celestin I. • Siksto III. • Lav I. • Hilarije • Simplicije • Feliks III. • Gelazije I. • Anastazije II. • Simah • Hormizda • Ivan I. • Feliks IV. • Bonifacije II. • Ivan II. • Agapet I. • Silverije • Vigilije • Pelagije I. • Ivan III. • Benedikt I. • Pelagije II. • Grgur I. • Sabinijan • Bonifacije III. • Bonifacije IV. • Adeodat I. • Bonifacije V. • Honorije I. • Severin • Ivan IV. • Teodor I • Martin I • Eugen I. • Vitalijan • Adeodat II. • Donus • Agaton • Lav II. • Benedikt II. • Ivan V. • Konon • Sergije I. • Ivan VI. • Ivan VII. • Sisinije • Konstantin • Grgur II • Grgur III • Zaharija • Stjepan (II.) • Stjepan II. • Pavao I. • Stjepan III. • Hadrijan I. • Lav III •
9–12. vijek	Stjepan IV. • Paskal I. • Eugen II. • Valentin • Grgur IV • Sergije II • Lav IV • Benedikt III. • Nikola I. • Hadrijan II. • Ivan VIII. • Marin I. • Hadrijan III. • Stjepan V. • Formoz • Bonifacije VI. Stjepan VI. • Roman • Teodor II. • Ivan IX. • Benedikt IV. • Lav V. • Sergije III. • Anastazije III. • Lando • Ivan X • Lav VI. • Stjepan VII. • Ivan XI. • Lav VII. • Stjepan VIII. • Marin II. • Agapet II. • Ivan XII. • Lav VIII. • Benedikt V. • Ivan XIII. • Benedikt VI. • Benedikt VII. • Ivan XIV. • Ivan XV. • Grgur V. • Silvestar II. • Ivan XVII. • Ivan XVIII. • Sergije IV. • Benedikt VIII. • Ivan XIX. • Benedikt IX. • Silvestar III. • Benedikt IX. • Grgur VI. • Klement II. • Benedikt IX. • Damaz II. • Lav IX. • Viktor II. • Stjepan IX. • Nikola II. • Aleksandar II. • Grgur VII. • Viktor III. • Urban II. • Paskal II. • Gelazije II. • Kalist II. • Honorije II. • Inocent II. • Celestin II. • Lucije II. • Eugen III. • Anastazije IV. • Hadrijan IV. • Aleksandar III. • Lucije III. • Urban III. • Grgur VIII. • Klement III. • Celestin III. • Inocent III. •
13–16. vijek	Honorije III. • Grgur IX. • Celestin IV. • Inocent IV. • Aleksandar IV. • Urban IV. • Klement IV. • Grgur X. • Inocent V. • Hadrijan V. • Ivan XXI. • Nikola III. • Martin IV. • Honorije IV. • Nikola IV. • Celestin V. • Bonifacije VIII. • Benedikt XI. • Klement V. • Ivan XXII. • Benedikt XII. • Klement VI. • Inocent VI. • Urban V. • Grgur XI. • Urban VI. • Bonifacije IX. • Inocent VII. • Grgur XII. • Martin V. • Eugen IV. • Nikola V. • Kalist III. • Pio II. • Pavao II. • Siksto IV. • Inocent VIII. • Aleksandar VI. • Pio III. • Julije II. • Lav X. • Hadrijan VI. • Klement VII. • Pavao III. • Julije III. • Marcel II. • Pavao IV. • Pio IV. • Pio V. • Grgur XIII. • Siksto V. • Urban VII. • Grgur XIV. • Inocent IX. • Klement VIII.
17. vijek - danas	Lav XI. • Pavao V. • Grgur XV. • Urban VIII. • Inocent X. • Aleksandar VII. • Klement IX. • Klement X. • Inocent XI. • Aleksandar VIII. • Inocent XII. • Klement XI. • Inocent XIII. • Benedikt XIII. • Klement XII. • Benedikt XIV. • Klement XIII. • Klement XIV. • Pio VI. • Pio VII. • Lav XII. • Pio VIII. • Grgur XVI. • Pio IX. • Lav XIII. • Pio X. • Benedikt XV. • Pio XI. • Pio XII. • Ivan XXIII. • Pavao VI. • Ivan Pavao I. • Ivan Pavao II. • Benedikt XVI. • Franjo
Popis papa