Papa Franjo

Jorge Mario Begorglio
Jorge Mario Begorglio
Buenos Aierski nadbiskup
Crkva	Katolička crkva
Nadbiskupija/arhiepiskopija	Buenos Aierska nadbiskupija
Metropola	Buenos Aires
Redovi
Zaređenje	13. prosinac 1969
Konsekracija	27. lipanj 1992
Proglašen kardinalom	21. veljače 2001
Lični detalji
Rođenje	17. 12. 1936. (dob: 87); Buenos Aires, Argentina
Nacionalnost	Argentinac (uz vatikansko državljanstvo)
Denominacija	rimokatolik
Prebivalište	Benos Aierski Grad
Alma mater	Sveučilište u Gracu

Papa Franjo (latinski: Franciscus, španski: Francisco; rođen kao Jorge Mario Bergoglio 17. decembra 1936) je 266.^[1] i trenutni papa Katoličke crkve, izabran 13. ožujka 2013. U toj ulozi je poglavar katolicke crkve i suveren Države Vatikanski Grad. Franjo predstavlja prvog papu rođenog izvan Evrope nakon više od milenijuma i prvog iz Amerika, te prvog rodom iz Južne hemisfere.

Od 1998. do izbora za papu je služio nadbiskup Buenos Airesa, te je proglašen kardinalom 2001.

Životopis

Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, u obitelji s petero djece, a roditelji su mu bili talijanski^[2]^[3] imigranti, te novi papa ima i argentinsko i talijansko državljanstvo.

Diplomirao je kemijsku tehnologiju, no poslije se odlučio za svećenički poziv te stupio u bogosloviju. U novicijat Družbe Isusove stupio je 11. ožujka 1958. godine. Humanističke studije završio je u Čileu, a 1963., po povratku u Buenos Aires, završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu kolegija "San Jose" u San Miguelu.

Sljedeće dvije godine predavao je književnosti i psihologiju na kolegiju "Immacolata" u Santa Feu, a 1966. predavao je iste predmete na kolegiju "Salvatore" u Buenos Airesu. Od 1967. do 1970. studirao je teologiju na Teološkom fakultetu kolegija "San Jose" u San Miguelu.

Za svećenika je zaređen 13. prosinca 1969. godine, a unutar Družbe Isusove proveo je svoj treći probandat 1970. - 1971. u Alcali de Henares u Španjolskoj, te je 22. travnja 1973. položio svoje doživotne zavjete. Bio je magister novaka u Villa Barilari u San Miguelu (1972. - 1973.), profesor na Teološkom fakultetu, konzultor u svojoj Provinciji te rektor kolegija. Za provincijala Argentine izabran je 31. srpnja 1973. i tu je službu obnašao šest godina.

Između 1980. i 1986. godine bio je rektor kolegija i Filozofskoga i teološkog fakulteta u istoj kući, te župnik u biskupiji San Miguel.

U ožujku 1986. pošao je u Njemačku kako bi ondje dovršio rad na svojoj doktorskoj disertaciji, nakon čega su ga poglavari smjestili u kolegij "Salvatore" odakle je premješten u crkvu Družbe Isusove u gradu Cordobi, gdje je obnašao službu duhovnika i ispovjednika.

Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je 20. svibnja 1992. pomoćnim biskupom Buenos Airesa, a 27. lipnja iste godine primio je u katedrali u Buenos Airesu biskupski red po rukama kardinala Antonija Quarracina. Suzareditelji su bili apostolski nuncij Ubaldo Calabresi i biskup Mercedes-Lujana Emilio Ognjenović. Nadbiskupom koadjutorom Buenos Airesa imenovan je 3. lipnja 1997., a 28. veljače 1998., nakon smrti kardinala Qarracina, naslijedio ga je u nadbiskupskoj službi.

Kao nadbiskup putovao je javnim prijevoznim sredstvima, a umjesto biskupske palače, stanovao je u iznajmljenom stanu, te si je zaslužio nadimak "kardinal siromašnih". Govori latinski, španjolski, talijanski^[4], a služi se i njemačkim,^[5] francuskim ^[4] i engleskim jezikom.^[6]. Poznat je i kao dobar kuhar, ljubitelj opere, prijatelj grčke klasike, Shakespearea i Dostojevskoga te kao dobar plivač, premda od djetinjstva ima poteškoća s plućima. Naime, u mladosti je imao infekciju zbog koje su mu liječnici morali odstraniti jedno plućno krilo.^[7]

Bio je ordinarij i za vjernike istočnoga obreda koji prebivaju u Argentini, a nemaju ordinarija vlastitoga obreda. Usto je bio i Veliki kancelar Argentinskog katoličkog sveučilišta. Na 10. redovitoj općoj skupštini Sinode biskupa u listopadu 2001. bio je generalni relator. Od studenoga 2005. do studenoga 2011. bio je predsjednik Argentinske biskupske konferencije.

Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom na konzistoriju 21. veljače 2001., a naslovna mu je crkva bila crkva Sv. Roberta Bellarmina. Bio je član Komisije za Latinsku Ameriku, Vijeća za obitelj, Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, te Kongregacije za ustanove posvećenog života.^[8]

Izbor za papu

Glavni članak: Konklava 2013.

Prvi kardinal iz reda đakona Jean-Louis Tauran oko 20.15 sati 13. ožujka 2013. pojavio se na svečanoj urešenoj loži vatikanske bazilike i nakon tradicijske objave na latinskom: "Habemus Papam!" (Imamo Papu!) obznanio da su kardinali elektori taj dan na konklavama izabrali za papu argentinskog kardinala Bergoglia koji je izabrao ime Franjo.^[9] Pojasnio je da je ime odabrao u čast svetog Franje Asiškog.^[10]

"Molimo uvjek za nas, jedan za drugoga, za cijeli svijet - da dobijemo veliko bratstvo. Želim da ovaj put Crkve bude plodonosan za evangelizaciju ovog prekrasnog grada", rekao je papa Franjo u prvom obraćanju vjernicima. Nakon što je zamolio vjernike da se pomole za Benedikta XVI., zamolio ih je i da zazovu Božji blagoslov i za njega. Nakon molitve svim je muškarcama i svim ženama dobre volje uputio svoj prvi Urbi et Orbi. "Braćo i sestre, hvala vam na ovakvom dočeku, molite se za mene i vidimo se sutra", poručio je papa Franjo te dodao kako se sada želi pomoliti Bogorodici.^[11]

Prvu misu svoga pontifikata papa Franjo slavio je 14. ožujka u Sikstinskoj kapeli zajedno s ostalih 114 kardinala koji su sudjelovali u konklavama. Posebna misa "pro Ecclesia" (za Crkvu) slavljena je na latinskom. Na misi se čitao tekst iz Matejeva Evanđelja (16, 13-19) koji govori o Petrovoj ispovijesti vjere: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga". A Isus mu odgovara: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." Prvo čitanje bilo je iz Knjige proroka Izaije, a drugo iz Prve Petrove poslanice o živom kamenju koje izgrađuje Crkvu.^[12]

Dana 19. ožujka papa Franjo inauguriran je kao poglavar Vatikana i Katoličke crkve. Službu je preuzeo na blagdan svetog Josipa, zaštitnika Crkve. Uz mnogobrojne vjernike, na svečanosti su bila 132 državna izaslanstva te mnogi vjerski poglavari. Hrvatsku je predstavljao hrvatski predsjednik Ivo Josipović. U propovijedi Papa je pozvao da se ne zaborave bližnji, posebice djeca, stariji i potrebiti, a onima koji su na položaju poručio je da zaštite ljude i okoliš u kojem živimo. "Treba živjeti u poštovanju, dobru, čuvanju prijateljstva. Budite čuvari, Božjih darova. Kada ne vodimo brigu o svemu što je stvoreno, srce se suši i počinje razaranje. Zbog toga bih želio zamoliti sve ljude koji imaju bilo kakvu odgovornost u politici i društvu, ekonomiji da budemo čuvari stvorenoga, Božjega plana, čuvari jedni drugih", poručio je papa Franjo.^[13]

Međunarodno djelovanje

Papa Franjo je u saučešću, koje je izrazio rođacima, prijateljima i znancima, koje je pogodio teroristički napad 23. marta 2018 u Trèbesu i Carcassonnu, posebice pohvalio »velikodušni i junački čin pukovnika Arnauda Beltrama, koji je žrtvovao svoj život, da je zaštitio nevine ljude« ^[14]

Knjige

Napisao je knjige

"Meditationes para religiosos" (Razmatranja za redovnike) 1982.
"Reflexiones sobre la vida apostolica" (Razmišljanja o apostolskom životu) 1986.
"Reflexiones de esperanza" (Razmišljanja o nadi) 1992.^[8]
"Diálogos entre Juan Pablo II y Fidel Castro" (Razgovori između Ivana Pavla II i Fidela Castra) 1998.
"Educar: exigencia y pasión" (Obrazovanje: Potreba i strast) 2003.
"Ponerse la patria al hombro" (Stavljanje domovine na pleća) 2004.
"La nación por construir" (Nacija koju treba izgraditi) 2005.
"Corrupción y pecado" (Korupcija i grijeh) 2006.
"Sobre la acusación de sí mismo" (O optuživanju samog sebe) 2006.
"El verdadero poder es el servicio" (Istinska moć je usluga) 2007.
"Mente abierta, corazón creyente" (Otvorenog uma, vjerujućeg srca) 2012.

Izvori

↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2013-03-16. Pristupljeno 2013-03-13.
↑ Rice-Oxley, Mark (13. 3. 2013). „Pope Francis: the humble pontiff with practical approach to poverty”. The Guardian (UK). Pristupljeno 13. 3. 2013.
↑ „Argentina's Cardinal Bergoglio Is Elected Pope Francis”. Bloomberg. 13. 3. 2013. Pristupljeno 13. 3. 2013.
↑ ^4,0 ^4,1 „Briefing di padre Lombardi” (talijanski). News.va. 14. 3. 2013. Arhivirano iz originala na datum 2017-10-18. Pristupljeno 14. 3. 2013.
↑ „Pope Francis: 13 key facts about the new pontiff”. The Guardian. 14. 3. 2013. Pristupljeno 13. 3. 2013.
↑ Pope Francis, first day after election - live updates | World news | guardian.co.uk
↑ „New Pope, Francis, Known As Humble Man with a Focus on Social Outreach”. CBS New York (CBS Local Media). 13. 3. 2013. Pristupljeno 13. 3. 2013.
↑ ^8,0 ^8,1 http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=149203 Informativna katolička agencija, preuzeto 13. ožujka 2013. s dopusnicom
↑ http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=149201 (pristupljeno 14. ožujka 2013.)
↑ „Papa pojasnio zašto je uzeo ime po sv. Franji Asiškome”. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-24. Pristupljeno 2013-03-23.
↑ Bergoglio je papa Franjo - Hrvat mu je ispovjednik, HRT (pristupljeno 14. ožujka 2013.)^{[mrtav link]}
↑ http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=149250 (pristupljeno 14. ožujka 2013.)
↑ HRT: Papa Franjo poglavar Vatikana i Rimokatoličke crkve, 19.03.13.^{[mrtav link]} (pristupljeno 19. ožujka 2013.)
↑ Jože Pavlič. Družina, 1. april 2018: Francoski Kolbe. str. 13.

Vanjske veze

Vatican: the Holy See – Vatican web site

Rimokatoličke crkvene titule
Prethodi: Antonio Quarracino	nadbiskup Buenos Airesa 28. veljače 1998 – 13. ožujka 2013	Upražnjen/a
Prethodi: Benedictus XVI	Papa 13. mart 2013 – danas	Trenutno na položaju

[1] „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2013-03-16. Pristupljeno 2013-03-13.

[guardian-2] Rice-Oxley, Mark (13. 3. 2013). „Pope Francis: the humble pontiff with practical approach to poverty”. The Guardian (UK). Pristupljeno 13. 3. 2013.

[3] „Argentina's Cardinal Bergoglio Is Elected Pope Francis”. Bloomberg. 13. 3. 2013. Pristupljeno 13. 3. 2013.

[news.va20130314-4] 4,0 ^4,1 „Briefing di padre Lombardi” (talijanski). News.va. 14. 3. 2013. Arhivirano iz originala na datum 2017-10-18. Pristupljeno 14. 3. 2013.

[5] „Pope Francis: 13 key facts about the new pontiff”. The Guardian. 14. 3. 2013. Pristupljeno 13. 3. 2013.

[6] Pope Francis, first day after election - live updates | World news | guardian.co.uk

[7] „New Pope, Francis, Known As Humble Man with a Focus on Social Outreach”. CBS New York (CBS Local Media). 13. 3. 2013. Pristupljeno 13. 3. 2013.

[IKA-8] 8,0 ^8,1 http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=149203 Informativna katolička agencija, preuzeto 13. ožujka 2013. s dopusnicom

[9] ttp://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=149201 (pristupljeno 14. ožujka 2013.)

[10] „Papa pojasnio zašto je uzeo ime po sv. Franji Asiškome”. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-24. Pristupljeno 2013-03-23.

[11] Bergoglio je papa Franjo - Hrvat mu je ispovjednik, HRT (pristupljeno 14. ožujka 2013.)^{[mrtav link]}

[12] ttp://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=149250 (pristupljeno 14. ožujka 2013.)

[13] HRT: Papa Franjo poglavar Vatikana i Rimokatoličke crkve, 19.03.13.^{[mrtav link]} (pristupljeno 19. ožujka 2013.)

[14] Jože Pavlič. Družina, 1. april 2018: Francoski Kolbe. str. 13.

[1]

p r u Pape Katoličke crkve
1-4. vijek	sv. Petar • sv. Lino • Anaklet • Klement I. • Evarist • Aleksandar I. • Siksto I. • Telesfor • Higin • Pio I. • Anicet • Soter • Eleuterije • Viktor I. • Zefirin • Kalist I. • Urban I. • Poncijan • Anter • Fabijan • Kornelije • Lucije I. • Stjepan I. • Siksto II. • Dionizije • Feliks I. • Eutihijan • Kajo • Marcelin • Marcel I. • Euzebije • Miltijad • Silvestar I. • Marko • Julije I. • Liberije • Damaz I. • Siricije • Anastazije I. •
5–8. vijek	Inocent I. • Zosim • Bonifacije I. • Celestin I. • Siksto III. • Lav I. • Hilarije • Simplicije • Feliks III. • Gelazije I. • Anastazije II. • Simah • Hormizda • Ivan I. • Feliks IV. • Bonifacije II. • Ivan II. • Agapet I. • Silverije • Vigilije • Pelagije I. • Ivan III. • Benedikt I. • Pelagije II. • Grgur I. • Sabinijan • Bonifacije III. • Bonifacije IV. • Adeodat I. • Bonifacije V. • Honorije I. • Severin • Ivan IV. • Teodor I • Martin I • Eugen I. • Vitalijan • Adeodat II. • Donus • Agaton • Lav II. • Benedikt II. • Ivan V. • Konon • Sergije I. • Ivan VI. • Ivan VII. • Sisinije • Konstantin • Grgur II • Grgur III • Zaharija • Stjepan (II.) • Stjepan II. • Pavao I. • Stjepan III. • Hadrijan I. • Lav III •
9–12. vijek	Stjepan IV. • Paskal I. • Eugen II. • Valentin • Grgur IV • Sergije II • Lav IV • Benedikt III. • Nikola I. • Hadrijan II. • Ivan VIII. • Marin I. • Hadrijan III. • Stjepan V. • Formoz • Bonifacije VI. Stjepan VI. • Roman • Teodor II. • Ivan IX. • Benedikt IV. • Lav V. • Sergije III. • Anastazije III. • Lando • Ivan X • Lav VI. • Stjepan VII. • Ivan XI. • Lav VII. • Stjepan VIII. • Marin II. • Agapet II. • Ivan XII. • Lav VIII. • Benedikt V. • Ivan XIII. • Benedikt VI. • Benedikt VII. • Ivan XIV. • Ivan XV. • Grgur V. • Silvestar II. • Ivan XVII. • Ivan XVIII. • Sergije IV. • Benedikt VIII. • Ivan XIX. • Benedikt IX. • Silvestar III. • Benedikt IX. • Grgur VI. • Klement II. • Benedikt IX. • Damaz II. • Lav IX. • Viktor II. • Stjepan IX. • Nikola II. • Aleksandar II. • Grgur VII. • Viktor III. • Urban II. • Paskal II. • Gelazije II. • Kalist II. • Honorije II. • Inocent II. • Celestin II. • Lucije II. • Eugen III. • Anastazije IV. • Hadrijan IV. • Aleksandar III. • Lucije III. • Urban III. • Grgur VIII. • Klement III. • Celestin III. • Inocent III. •
13–16. vijek	Honorije III. • Grgur IX. • Celestin IV. • Inocent IV. • Aleksandar IV. • Urban IV. • Klement IV. • Grgur X. • Inocent V. • Hadrijan V. • Ivan XXI. • Nikola III. • Martin IV. • Honorije IV. • Nikola IV. • Celestin V. • Bonifacije VIII. • Benedikt XI. • Klement V. • Ivan XXII. • Benedikt XII. • Klement VI. • Inocent VI. • Urban V. • Grgur XI. • Urban VI. • Bonifacije IX. • Inocent VII. • Grgur XII. • Martin V. • Eugen IV. • Nikola V. • Kalist III. • Pio II. • Pavao II. • Siksto IV. • Inocent VIII. • Aleksandar VI. • Pio III. • Julije II. • Lav X. • Hadrijan VI. • Klement VII. • Pavao III. • Julije III. • Marcel II. • Pavao IV. • Pio IV. • Pio V. • Grgur XIII. • Siksto V. • Urban VII. • Grgur XIV. • Inocent IX. • Klement VIII.
17. vijek - danas	Lav XI. • Pavao V. • Grgur XV. • Urban VIII. • Inocent X. • Aleksandar VII. • Klement IX. • Klement X. • Inocent XI. • Aleksandar VIII. • Inocent XII. • Klement XI. • Inocent XIII. • Benedikt XIII. • Klement XII. • Benedikt XIV. • Klement XIII. • Klement XIV. • Pio VI. • Pio VII. • Lav XII. • Pio VIII. • Grgur XVI. • Pio IX. • Lav XIII. • Pio X. • Benedikt XV. • Pio XI. • Pio XII. • Ivan XXIII. • Pavao VI. • Ivan Pavao I. • Ivan Pavao II. • Benedikt XVI. • Franjo
Popis papa