Libanon
الجمهوريّة البنانيّة (al Džumhuriah al Lubnaniah) Libanonska Republika | |
|---|---|
| Himna: "Koullouna Lilouataan" | |
| Glavni grad | Beirut |
| Službeni jezici | arapski 1) |
| Leaders | |
| Utemeljenje | Od Francuske 22. studenog 1943. |
| Površina | |
• Vode (%) | 2.1 |
| Stanovništvo | |
• Popis iz 2003 | 3,727,703 2) (123.) |
• Gustoća | 358 /km2 |
| Valuta | libanonska funta |
| Vremenska zona | +2 |
| Pozivni broj | +961 |
| ISO 3166 kod | [[ISO 3166-2:Šablon:ISO 3166 kod|Šablon:ISO 3166 kod]] |
| Veb-domena | .lb |
Libanon ili Liban, službeno Libanonska Republika ili Libanska Republika, je država u jugozapadnoj Aziji na Bliskom istoku. Nalazi se na obali istočnog Sredozemlja, a graniči na sjeveru i istoku sa Sirijom, te na jugu s Izraelom.
Zemlja se sastoji od nekoliko regija koje se pružaju paralelno s obalom: uska obalna ravnica koja se proširuje oko gradova Tripolija, Beiruta i Tira (Sura), zatim planinski lanac Libanon po kojem je zemlja dobila ime (najviša točka Qurnat as-Sawda' 3.088 m), dolina Bekaa, te gorje Anti-Libanon koje čini granicu sa Sirijom.
Od početka 15. vijeka do kraja prvog svjetskog rata Libanon je bio dio Osmanskog Carstva. Pod pritiskom zapadnih zemalja Porta je u drugoj polovici 19. vijeka dala autonomiju Libanonu u kojem je tada većinu činilo kršćansko maronitsko stanovništvo. Nakon raspada Carstva Liga naroda dodijelila je Libanon Francuskoj kao mandatno područje. Današnje političko uređenje države i kvote pojedinih religijsko-etničkih skupina u vlasti potječu iz tog doba i pokušaj su smanjenja tenzija među narodima i vjerama u zemlji.
Nakon drugog svjetskog rata Libanon je postao neovisna republika. U 1960-ima doživio je ekonomsku ekspanziju sa snažnim financijskim sektorom i turizmom usredotočenim u Beirutu. Osjetljiva međunacionalna ravnoteža narušena je u 70-ima nakon što je Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) premjestila svoj štab u Libanon. Od 1975. do 1990. trajao je građanski rat u kojem su sudjelovale islamske i kršćanske frakcije (najznačajnije su bile kršćanska Falanga, te arapski PLO i Hezbolah) povremeno potpomognute susjedima Sirijom i Izraelom.
Početkom 90-ih uspostavljena je djelomična politička stabilnost, ali sirijske vojne snage su sve do godine 2005. bile stacionirane na libanonskom teritoriju i Sirija imala velik utjecaj u političkom životu zemlje. Do povlačenja Sirije iz Libanona je došlo nakon serije demonstracija i međunarodnog pritiska izazvanim atentatom na popularnog antisirijskog političara Rafika Haririja.
Libanon je etnički i vjerski heterogen. Pitanje udjela pojedinih vjera i naroda u ukupnom stanovništvu politički je osjetljivo pa službenih popisa stanovništva nije bilo od 1932. Većinu čine Arapi muslimani60% a među kršćanima najznačajniji su Maroniti25%, povezani s Katoličkom crkvom, ali s vlastitim patrijarhom i liturgijom. Brojni su i Druzi čija je religija bliska Islamu i koji sebe smatraju Arapima.
U posljednjih pola stoljeća velik broj Libanonaca emigrirao je u zemlje Zapada.
Uslužni sektor (financije i turizam) tradicionalno igra najveću ulogu u libanonskom gospodarstvu. Zemlja vodi politiku gospodarskog otvaranja prema inozemstvu, ali opterećuju je proračunski manjkovi, visoki vanjski dug i nezaposlenost. BDP je u 2003. bio 4.800 USD po stanovniku mjereno PPP-om.
.svg)
